Vrhbosansko bogoslovno sjemenište

Apostolskim pismom Ex hac augusta pape Leona XIII. od 5. srpnja 1881., kojim je ustanovljena biskupska hijerarhija u Bosni i Hercegovini, određeno je da se otvori pokrajinsko bogoslovno sjemenište za odgoj i izobrazbu dijecezanskih svećenika. Stoga Papa, čvrsto uvjeren da ovom pothvatu neće nedostajati potpora državnih vlasti, u međuvremenu odlučuje i bez ikakve odgode određuje da se „u Vrhbosanskoj nadbiskupiji osnuje pokrajinsko sjemenište za klerike, koje će odgovarati potrebama i te nadbiskupije i ostalih biskupija koje njoj dodjeljujemo kao sufraganske. Sasvim se pouzdano nadamo da će na taj način izići što više izvrsno odgojenih evanđeoskih radnika iz svjetovnoga klera koji će vjerno i radosno obrađivati Gospodnji vinograd, povezani jednim duhom ljubavi i sloge s pitomcima redovničkog ustroja, kojima je prikladno i dalje povjeravati dostojne službe zbog dugotrajnih napora kojima su brižljivo nastojali steći zasluge za Crkvu i spasenje duša u onim krajevima“.

U duhu ove odredbe dr. Josip Stadler, preuzevši službu prvoga nadbiskupa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji 1882., otvorio je u Travniku Nadbiskupsko dječačko sjemenište i gimnaziju. Kada su prvi dijecezanski maturanti te sjemenišne gimnazije dospjeli do teološkog studija, nadbiskup je 1. rujna 1890. otvorio u zgradi Nadbiskupskog dječačkog sjemeništa u Travniku prvo godište Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i prvu godinu filozofsko-teološkog studija.

Nadbiskup Stadler je u međuvremenu podizao zgradu Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu, pa su 1. rujna 1893. bogoslovi, poglavari i profesori prešli u novosagrađeni zgradu u glavnom gradu BiH. Upravu u Bogosloviji nadbiskup je povjerio isusovcima. Nadbiskupsko dječačko sjemenište u Travniku i dio Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu oduzeti su 1944. od Nijemaca. Nakon ulaska partizana u Sarajevo, Nijemci su se povukli te se u prostorije uselio jedan partizanski medicinsko-sanitarni bataljun. Republičko ministarstvo prosvjete priopćilo je biskupima 25. prosinca 1946. da uskraćuje odobrenje za daljnji rad Bogoslovije. Zatim su 1947. komunističke vlasti dio zgrade nakratko pretvorili u vojarnu, a zatim u studentski dom. Nacionalizacijom je onemogućeno daljnje djelovanje. Nakon dugih i mukotrpnih pregovora s tadašnjim vlastima u Socijalističkoj republici Bosni i Hercegovini (SR BiH), vrhbosanski nadbiskup dr. Smiljan Čekada kupio je svoje vlastito Sjemenište i 25. studenoga 1969. otvorio je prvi tečaj bogoslovnog studija u nenacionaliziranom, tzv. profesorskom dijelu zgrade što je poslije prošireno na cijelo zdanje.

Uprava Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa povjerena je 6. srpnja 1972. dijecezanskim svećenicima. Akademske 1973./74. obnovljena je zgrada Bogoslovije. Od 1980. Bogoslovno sjemenište dobilo je ime Vrhbosanska katolička bogoslovija, koja je obuhvaćala odgojnu i školsku ustanovu: Vrhbosansko bogoslovno sjemenište i Vrhbosansku visoku teološku školu. Zbog ratnih sukoba u BiH 1992. Vrhbosansko bogoslovno sjemenište i Vrhbosanska visoka teološka škola privremeno su bile izmještene u dominikanski samostan u Bolu na Braču.

Neposredno prije povratka u Sarajevo 1996. ponovno je obnovljena zgrada Vrhbosanske katoličke bogoslovije. Iste godine rastavljene su uprave Vrhbosanske visoke teološke škole i Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.

Vrhbosanska katolička bogoslovija imala je veliku čast ugostiti Svetog Oca Ivana Pavla II. u svojim prostorijama 12. travnja. 1997. tijekom njegova pastoralnoga pohoda BiH.

Vrhbosanska nadbiskupija
Kaptol 7, 71 000 Sarajevo, BiH

++387-33-208 878
This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.