Kardinal Puljić predslavio Svetu misu na Stepinčevo u sarajevskoj katedrali

10. veljače na spomendan blaženoga kardinala Alojzija Stepinca mučenika, nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić predslavio je Svetu misu u katedrali Presvetoga Srca Isusova u Sarajevu sa početkom u 18:00h.

Svetoj misi uz pomoćnog vrhbosanskoga biskupa mons. dr. Peru Sudara nazočilo je 16 svećenika koncelebranata a pjevao je zbor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.

Propovijed kardinala Puljića prenosimo u cijelosti.

Već više godina nastojim u našoj prvostolnici slaviti Misu na Stepinčevo, kada nisam spriječen. To i večeras činim s posebnim osjećajima pobožnosti ali istinskog preporučivanja u zagovor bl. Alojziju, a u ovoj besjedi želim ukazati na lik koji nam je uzor kršćanskog svjedočenja i vjernosti Bogu, Crkvi i svom narodu.

Kratko njegov život: Rodio se u Brezariću pokraj Krašića 8. svibnja 1898. Djetinjstvo je proveo u rodnom mjestu. Za vrijeme Prvog svjetskog rata sudjeluje u borbama na talijanskom frontu i dospijeva na solunski front. Bio je ranjen, ali i zarobljenik. Iz rata se vratio s činom potporučnik.

Nakon studija u Rimu zaređen je za svećenika 1930. godine. Vraća se u Zagreb i u suradnji s nadbiskupom Bauerom osniva Caritas Zagrebačke nadbiskupije. Uz druge službe vrlo brzo je postao nadbiskupom koadjutorom 1934. godine. Preuzima nadbiskupiju 1937.godine.

Žarki propovjednik Božje riječi, pohađa župe jer želi biti bliz vjernicima, promiče Katoličku akciju, Caritas, pobožnost blaženoj djevici Mariji, posebno hodočasti u Mariju Bistricu. Utemeljio je brojne nove župe. Organizirao je proslavu 1300 godina evangelizacije hrvatskog naroda.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata posebno se zauzima za progonjene i patnike: Zbrinuo je oko 500 slovenskih svećenika, 6 711 bolesne i gladne djece, prosvjedovao je protiv progona Židova i provedbe nacističkih zakona. Nezaboravan je govor 31. listopada 1943. ispred zagrebačke katedrale gdje je osudio diskriminaciju, rasnu, nacionalnu i vjersku. Ubijanje i zatvaranje nevinih, otimanje i palež imovine mirnih sela itd….

Nakon dolaska komunističke vlasti odbio je odvajanje katoličke Crkve u Hrvatskoj od Vatikana. Zato je organiziran montiran proces gdje je osuđen na 16 godina zatvora i prisilnog rada. Pet godina proveo je u zatvoru u Lepoglavi, a od kraja 1951. do svoje smrti 10. veljače 1960. godine u kućnom pritvoru u Karšiću (u župnom dvoru). Papa Pio XII. imenovao ga je kardinalom 1952. godine. Umro je na glasu svetosti. Sahranjen u zagrebačkoj katedrali. Proglašen je Slugom Božjim 9. listopada 1981. godine kada se još potajno vodio proces.

Proglašen je blaženim u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. od svetog pape Ivana Pavla II. Osobno nosim snažne impresije s tog Misnog slavlja. Nakon priznanja čuda na njegovo zagovor stekli su se uvjeti za proglašenje svetim.

Poruka nama danas

  1. Čovjek nepokolebive nade – pouzdanja u Boga.  To je bilo njegovo geslo u biskupskom grbu, ali još više od gesla, bio je to njegov život. Kada je trebalo izdržavati brojne kušnje unutar Crkve i izvan Crkve. Nije mu to stanje zasjenilo pogled u budućnost pun pouzdanja u Boga, u Krista raspetog koga je propovijedao i svjedočio.
  2. Bo je to čovjek istine. Koliko god je bilo opasno svjedočiti istinu i naviještati istinu, on je to hrabro činio. Pjenili su se neprijatelji Crkve bilo ideološki bilo politički. Bila je to istina Evanđelja, bio je to Krist koji je istina, bila je to istina o čovjeku i njegovim pravima i slobodama.
  3. Čovjek čiste savjesti. Na suđenju, montiranom, izrekao je svoj govor svoju obranu, a u biti nije to bila obrana njega, nego istine. Zato je zasvjedočio SAVJEST MI JE MIRNA.
  4. Čovjek vjeran Crkvi i Petrovom nasljedniku. Kada su dolazeći na vlast komunisti htjeli preko Stepinca odvojiti Katoličku Crkvu u hrvatskom narodu od Vatikana, nije se bojao žrtve koju je posvjedočio vjernošću. Kao poglavar zagrebačke Crkve a ujedno i najugledniji biskup u Hrvatskom narodu ostavio je svijetli trag i putokaz kako se postaviti u tim mračnim vremenima. Posebno kada su komunisti našli u Crkvi one koji će kolabirati s njima kroz osnivanja svećenička udruženja, on neustrašivo iznosi jasne principe.
  5. Borac za čovjeka. Isus je u Evanđelju jasno rekao što učinimo jednom od ovih najmanjih, njemu činimo. Zato je u teškim vremenima organizirao pomoć ugroženima, prognanima, posebno djeci i onima koje je režim obespravio. Nije to bilo drago režimu o čemu postoje brojni zapisi i prijetnje, ali ostaje ustrajan na strani ugroženih. S bolju sam slušao besjedu srpskog patrijarha u Banjaluci 9. siječnja kada proziva kardinala Stepinca: gdje je bio u to vrijeme? On je sada pokojni i ne može odgovoriti, zato mi moramo odgovoriti na temelju dokumenata, ako vrijede ljudima koji ne vjeruju argumentima nego mitologiji. Meni je došlo pitanje: gdje ste vi bili kada smo mi stradavali? Vi ste živi i ta stradanje opravdavate. Tko zločin opravdava i sam je dionik zločina.. IMG_0595 IMG_0593 IMG_0592 IMG_0591 IMG_0590IMG_0597