Održan susret animatora liturgijskoga pjevanja i sviranja Vrhbosanske nadbiskupije

25. 2. 2017.

Vrhbosanska katolička bogoslovija je i ove godine bila domaćin godišnjeg susreta animatora liturgijskog pjevanja i sviranja Vrhbosanske nadbiskupije, održanog  25. veljače 2017. u prijepodnevnim satima, u dvorani Pavla VI. Susretu se odazvalo devetnaest sudionika: svećenika, časnih sestara, te laika koji animiraju pjevanje i sviranje u svojim župama. Susret je započeo molitvom i uvodnim  pozdravom koji je, u ime vrhbosanskog nadbiskupa i metropolita Vinka kardinala Puljića, izrekao vlč. Marko Stanušić, koordinator za crkveno-liturgijsku glazbu Vrhbosanske nadbiskupije.

Prvo predavanje imao je dr. fra Slavko Topić, gvardijan na Bistriku i profesor liturgijske glazbe na Franjevačkoj teologiji, na temu: Himni i sekvence u hrvatskoj pučkoj pjesmarici. Fra Slavko je u svom izlaganju rekao da je himan prastara strofska pjesma na izvornom latinskom jeziku. Himan je pjesma na slavu Bogu. Sv. Augustin (354.-430.) u svom djelu De Musica kaže: Da bi neka pjesma bila himan, mora ispuniti tri uvjeta: bît himna je da slavi, i to da slavi Boga, i napokon, da to čini pjevanjem („et laudem, et Dei, et canticum“). Najstarija i najpoznatija dva himna u rimskoj tradiciji su: Gloria in excelsis DeoSlava Bogu na visini i Te Deum laudamusTebe Boga hvalimo. Sveti Ambrozije (340.- 397.) je kao milanski biskup bio pradavni preteča II. vatikanskog sabora u obnovi liturgije i usavršavanju pučkoga pjevanja i usavršavanju tj. oblikovanju crkvenoga himna. Cilj mu je bio da cijela okupljena zajednica pjeva. Pjevajući himne, puk je aktivno sudjelovao kod misnih i liturgijskih slavlja. Stoga ih valja što bolje upoznati kako bismo ih pjevali s više razumijevanja i ljubavi, hraneći tako svoju dušu i svoju vjeru njihovom istinom i njihovom ljepotom. To je također glavni cilj i postulat današnje obnovljene liturgije, između ostalog naglasio je fra Slavko.

Govoreći o sekvencama, fra Slavko je istakao da je sekvenca počela u Crkvi a završila u svijetu. Od nekoliko tisuća sekvenci, koliko ih je bilo do Tridentinskog sabora (1545. – 1563.), koji je čistio liturgiju od svjetovnih elemenata, danas ih je ostalo samo pet: uskrsna Victimae paschali laudes (Žrtvi uskrsnici slavu), duhovska Veni Sancte Spiritus (O dođi, Stvorče), tijelovska Lauda Sion Salvatorem (Hvali, Sion Spasitelja) i pokojnička Dies irae, dies illa (U dan onaj, u dan gnjeva). Kasnije je 1727. godine pridodana korizmeno-marijanska sekvenca Stabat Mater (Stala Majka).

Govoreći u drugom izlaganju na temu: Stanje tiskanja novog Kantuala, fra Slavko je istakao da je to nacionalna sramota hrvatskoga naroda jer se, unatoč već davno odrađenom poslu tj, pripravi za tisak, novi Kantual, zbog nekih visokih crkvenih krugova u Zagrebu, koji su u biti zaustavili tiskanje, novi Kantual još nije pojavio u javnosti. Šteta da se nije moglo naći rješenje, iako su potrebe velike, naglasio je fra Slavko. Nije to jedina sramota hrvatskoga naroda, nadodao je vlč. Stanušić. Prisjetimo se dviju pjesmarica koje su izdane tako reći jedna za drugom: Slavimo Boga (1982.) i Pjevajte Gospodu pjesmu novu (1983.). Ovakve dvije pjesmarice nisu si mogli priuštiti čak ni Nijemci koji su od nas 20 puta brojniji. Tu je naša nesloga, kako tada tako i danas, došla u punom sjaju, naglasio je vlč. Stanušić, izrazivši nadu da će razum ipak pobijediti i da će novi Kantual uskoro biti otisnut i predan javnosti.

Nakon stanke uslijedilo je treće predavanje na temu: Povijest orgulja u Bosni i Hercegovini i prikaz orgulja u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, koje je imao vlč. Marko Stanušić, regens chori sarajevske prvostolnice i predavač liturgijske glazbe na KBF-u u Sarajevu. Predavač je najprije u nekoliko rečenica govorio o povijesti orgulja općenito, a zatim o povijesti orgulja u BiH. Prve crkvene orgulje koje se u Bosni spominju, imala je franjevačka samostanska i župna crkva u Fojnici 1801. godine. Glavni razlog zašto nalazimo crkvene orgulje u BiH tako kasno jest pad Bosne  pod otomansku vlast (1463.-1878.), koja je ostala u Bosni punih 415 godina i koja nije dozvoljavala gradnju crkava od čvrstog materijala, a postojeće su u više navrata rušene i paljene. Dolaskom Austrougarske-Monarhije stanje se bitno popravlja, naglasio je vlč. Stanušić. Od predratnih 27 orgulja u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, danas ih imamo 12 više, tj. 39 orgulja. To je ohrabrujući podatak koji nam ulijeva nadu da će liturgijsko pjevanje i sviranje i dalje biti prisutno u našoj Nadbiskupiji, između ostalog naglasio je vlč. Stanušić. Zatim je predavač u slici i riječi predstavio svih 39 orgulja, a isto tako i one koje su u zadnjem ratu uništene.

 Bilo je još govora o predstojećem XV. susretu liturgijskih zborova Vrhbosanske nadbiskupije koji će se održati 13. svibnja. Susret je završio zajedničkim objedom u bogoslovskoj blagovaonici.

vlč. Marko Stanušić

25. 2. 2017.