Proslavljen naslovnik Vrhbosanske nadbiskupije i sarajevske katedrale

U nedjelju, 25. lipnja 2017. svečanom Euharistijom proslavljen je naslovnik Vrhbosanske nadbiskupije i sarajevske katedrale Presveto Srce Isusovo.

Svetu misu u sarajevskoj katedrali slavio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s biskupom banjolučkim mons. Franjom Komaricom i pomoćnim biskupom vrhbosanskim mons. Perom Sudarom te uz koncelebraciju 23 svećenika. Na Svetoj misi, između ostalih, sudjelovao je veći broj redovnica raznih družbi među kojima provincijska predstojnica Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije s. Kata Karadža i provincijalna poglavarica sestara milosrdnica Provincije Majke Divne s. Julijana Djaković. Također su sudjelovali bogoslovni Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, a dio njih asistirao je tijekom Misnog slavlja.

Dobrodošlicu svima nazočnima uputio je kardinal Puljić pozdravljajući ponajprije biskupe, a potom i sve svećenike među kojima: delegata biskupa Perića iz Mostara mons. Željka Majića, provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozu Marinčića i generalnog vikara mons. Luku Tunjića. Poseban pozdrav uputio je generalnom postulatoru Družbe Isusove u Rimu p. Antonu Witweru napominjući da je među kauzama i ona o časnom sluzi Božjem Petru Barbariću. Kazao je i da su među koncelebrantima dvojica zlatomisnika: vrhbosanski svećenik don Luka Brkovića i svećenik američke biskupije Detroit rodom s Kosova don Anton Kira koji je zajedno s kardinalom Puljićem i biskupom Komaricom pohađao Bogoslovno sjemenište u Đakovu.

Prigodnu propovijed uputio je član Družbe Isusove p. Mihaly Szentmartoni (Šentmartoni), duhovnik u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu. „Blagdan Presvetog Srca Isusova je blagdan Božje milosrdne ljubavi. Osnovna poruka tog blagdana je: Božja je ljubav vjerna. To znači, da Bog nas voli i onda, kad smo slabi, jadni i grešni. On nas voli bezuvjetno. To se zove milosrđe. Isus je utjelovljeno Božje milosrđe. Božja se ljubav očituje prema nama u Isusovu dobrom Srcu… Milosrđe je zapravo drugo ime za ljubav, ali ne za bilo kakvu ljubav: Milosrdna ljubav je ona koja ide ususret čovjeku u potrebi, u patnji, u nesreći. Milosrdna ljubav ne čeka da je se moli za pomoć, nego ona sama vidi gdje je potrebita pomoć. Takvu ljubav nalazimo u prispodobi o milosrdnom Samaritancu koji na svom putu prema Jeruzalemu nailazi na izubijanog čovjeka. Prispodoba opisuje ljubav tog dobrog Samaritanca s tri glagola: on je pogledao čovjeka u potrebi, on se sagnuo da mu zavije rane i on ga je podigao, položio ga na svog magarca i odveo ga na sigurno mjesto. To je 1jubav našeg Isusa, a simbol te milosrdne ljubavi je upravo njegovo veliko Srce. Glavna karakteristika Isusove ljubavi da je ona aktivna ljubav. Veličanstvena poruka blagdana Presvetog Srca Isusova jest da nas on, Isus traži u svim našim životnim situacijama“, kazao je p. Mihaly

O značenju Isusove ljubavi u čovjekovom svagdanjem životu, p. Mihaly progovorio je na primjeru svetog Ivana Krstitelja kojega je Isusa susreo barem tri puta. „Prvi susret Isusa s Ivanom Krstiteljem se dogodio, dok su obojica bila još u majčinom krilu. Marija trudnica, pohodila je Elizabetu, svoju tetku trudnicu, i kad su se zagrlile, mali Ivan, koji je dosad blaženo spavao u majčinoj utrobi, odjednom se probudio i zaigrao od radosti zbog blizine dragog Spasitelja… Drugi susret Isusa s Ivanom Krstiteljem se dogodio na rijeci Jordanu, gdje je Ivan krstio. Isus mu se približio, pristupio mu i zatražio krštenje…Značajka ovog susreta je da je Isus ušao u svagdašnji život Ivana Krstitelja, u rutinu njegova života, gotovo bismo rekli: u njegov profesionalni život. No još više od toga: Isus je ušao u Ivanovo zvanje, u njegov poziv da bude Krstitelj… Treći Isusov susret s Ivanom Krstiteljem dogodio se kad je Ivan bio u tamnici. Istina, evanđelja ne govore nam o tome, da je to bio osobni susret. Saznajemo samo to da je Ivan poslao izaslanike s pitanjima, a Isus je odgovorio Ivanu putem istih tih izaslanika…U životu svakog čovjeka postoje ova tri susreta s Bogom“, rekao je p. Mihaly.

„Prvi naš susret s dragim Bogom dogodio se još prije našeg rođenja, onda kad nas je zamislio u ljubavi, i kad nas sazdao u majčinskom krilu, kako to pjeva zadivljeno psalmista, kad je u nas udahnuo život i poslao nas na ovu zemlju da živimo. Od tada u nama živi sjećanje na ovaj prvi susret s Bogom, živi kao čežnja za njim, kako to naučava Katekizam Katoličke Crkve, broj 27: „Čežnja za Bogom upisana je čovjeku u srce, jer je od Boga i za Boga stvoren. Bog nikad ne prestaje čovjeka privlačiti sebi. Samo će u Bogu čovjek pronaći istinu i blaženstvo za čime neprekidno traga.“ IIi kako nam to prekrasno svjedoci sveti Augustin, da je nemirno naše srce dok se ne smiri u Bogu. Uspomena ovog prvog susreta s Bogom upisana je u nas mozak, u naše srce, u našu dušu i ne može se nikad više izbrisati“, kazao je p. Mihaly i potom podsjetio na drugi i treći susret kršćanina s Isusom.

„Drugi nas susret s Isusom događa se u našem svagdanjem životu, u življenju svoga staleža i u obavljanju svojih obaveza. Od nas se traži vjernost u braku, odn. u svećeničkom zvanju i to vjernost do kraja, u svim situacijama, osobito u časovima poteškoća… Postoji još jedan, vrlo dragocjen susret s Isusom, a to je sveta ispovijed. Sveta ispovijed je osobni susret s Bogom dobrote, s milosrdnim Srcem našeg Isusa…Treći put dragog Boga ćemo susresti u patnji, koja ce nas prije ili kasnije zadesiti. Tada je dobro znati, da u našim patnjama nikad nismo sami, nismo zaboravljeni. Dragi Bog misli na nas, poznaje nasu patnju, a Isus se naginje nad nama kao milosrdni Samaritanac, zavija naše duševne i tjelesne rane, tješi nas, hrabri i daje pomoć“, kazao je p. Mihaly te zaključio: „Na svetim sličicama koje prikazuju Presveto Srce Isusovo obično stoji i slika Bezgrješnog Srca Marijina. Ta dva Srca te dvije ljubavi spadaju zajedno. Majčinska milost Bezgrješne Djevice sastoji se u tome da nas uvijek vodi k Isusu i da se uvijek moli za nas. Neka bude slava i čast Presvetom Srcu Isusovu, a hvala i čast Bezgrješnom Srcu Marijinu“

Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. (kta)

Foto: Zvonko Aždajić

04 05 06 07 09 13 14 15 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 40 43 46 47 48 49 51 52 53 54