Fra Lovro je rođen 22. svibnja 1777. godine u Sarajevu od roditelja Ante i Katarine rođ. Strukić. 27. svibnja 1792. u svojoj petnaestoj godini, stupio je u franjevački red i kršteno ime Stjepan zamijenio je sa fra Lovro. Nakon godinu dana novicijata u Kraljevoj Sutjesci položio je 27. svibnja 1793. svečane zavjete. O tome gdje je pohađao filozofski-teološki studij nemamo podataka. Međutim, pretpostavlja se da je studij završio u nekoj od austrougarskih zemalja. Također, nije poznato kad je fra Lovro zaređen za svećenika. Dana 14. lipnja 1803. postavljen je za samostanskog vikara i kapelana u Kraljevoj Sutjesci. Od 1803. do 1804. bio je župnik u župi Velika. Na kapitulu u Kreševu 14. svibnja 1806. uprava franjevačke provincije imenovala je fra Lovru župnikom u župi Tramošnica. Veoma kratko je bio župnikom u župi Tramošnica od kolovoza 1806. do početka veljače 1807. kada je mučenički ubijen. Postoje dvije teorije o smrti fra Lovre. Jedna teorija kao razlog njegova putovanja kroz selo Turić navodi pomoć stricu u ispovijedanju. Druga teorija kao razlog njegova putovanja kroz selo Turić navodi da je išao podijeliti svete sakramente bolesniku. Dakle, dok je prolazio kroz selo Turić u zaseoku Starom Selu fra Lovru susreo je Mujo Arnaut, nadziratelj dobara Osmana-kapetana Gradaščevića, oca poznatog Zmaja od Bosne – Husein-kapetana Gradaščevića, koji je kasnije 1832. godine podigao bunu u Bosni. Narodna predaja kaže kako je Mujo ubio fra Lovru 3. veljače 1807. na spomendan sv. Blaža mučenika, zato što fra Lovro prolazeći pokraj Muje nije sišao s konja i iskazao mu poštovanje. Poginuo je doista nedužan, mučenički udaren nožem a zatim ubijen iz male puške (kubure), u mržnji prema vjeri, u 30 godini života od Turčina. Prije nego što je fra Lovro ispustio dušu u kući obitelji Zetić pokajao se. Subraća, tramošnički i turički kršćani su pokopali fra Lovru u obližnjem turićkom groblju. Kršćani su odmah poslije smrti smatrali fra Lovru pravim mučenikom, te i nakon dvjesta godina dolaze na njegov grob, uzimaju zemlju s groba i nose svojim kućama, te mažu se po tijelu uvjereni da će im mučenik fra Lovro pomoći. Narod ga i danas štuje kao mučenika.
Na mjestu fra Lovrine pogibije, u malom ograđenom komadiću zemlje, dugo je vremena bilo skromno spomen obilježje, a 2006. godine, kao svoj zavjet fra Lovri podigli su župljani Turića, Niko Grgić i njegova žena Marina. Fra Lovrin grob nalazi se u sredini mjesnog groblja, koje je staro više od 250 godina. Gotovo da nema dana da na njegovu grobu ne gori svijeća, a često se može vidjeti netko u molitvi. Na 170. obljetnicu njegove smrti na starom postavljen je novi veliki mramorni spomenik. Na fra Lovrin grob više od dva stoljeća dolaze vjernici svih vjeroispovijesti iz raznih mjesta toga kraja i fra Lovro im ne uskraćuje svoju pomoć, napose bolesnicima. Iako nisu dokumentirana po predajama postoje mnogobrojna svjedočenja o uslišanim molitvama i ozdravljenjima po njegovu zagovoru. Posebno se veliki broj i po nekoliko tisuća okupi na njegovom grobu uoči mlade nedjelje koja pada krajem osmog ili početkom devetog mjeseca, a u narodu zvana Fra Lovrina mlada nedjelja. (kta)