Schönstattski marijanski pokret utemeljio je redovnik palotinac Joseph Kentenich (1885. – 1968.) u Njemačkoj, u Vallendoru na Rajni, 18. listopada 1914. godine. Bio je uvjeren da se čitav njegov život odvijao pod Marijinim budnim okom i njezinom zaštitom. Majka ga je u njegovoj devetoj godini posvetila Gospi. Za vrijeme bogoslovskih nauka proživljavao je tešku krizu vjere. Svladao ju je svojim ponovnim posvećenjem Gospi. U Schönstattu je kao sjemenišni duhovnik osnovao Marijino društvo. Ono je 1914. godine preraslo u marijansku zajednicu. Članovi su potaknuti da ugovorom ljubavi prema Mariji potpunije žive svoja krsna obećanja. Nekoliko godina kasnije redom je osnivao nova udruženja: Apostolsku uniju 1919. godine., Apostolsku legiju 1920., Zajednicu Marijinih sestara, prvi svjetovni institut, 1926. godine.
Joseph Kentenich je putem širenja svoga marijanskog pokreta preko duhovnih vježba te susreta sa svećenicima i Kristovim vjernicima laicima postao jedan od nadahnitelja i ostvaritelja katoličke obnove u Njemačkoj između Prvog i Drugog svjetskog rata.
Život Josepha Kentenicha prožet je velikim trpljenjem, nerazumijevanjem njegovih poglavara te brojnim drugim poteškoćama. Nacisti su ga utamničili 1941. godine u Dachau. Čini se da je to mogao izbjeći, ali koncentracioni logor prihvatio je kao polje svoga apostolskog rada. Usred neopisivog stradanja logoraša utemeljuje Svjetovni institut Marijina braća i Obiteljsko djelo. Oslobođen iz logora 1945. godine vraća se u Schönstatt. Tamo je utemeljio Svjetovni institut schönstattskih gospođa i Svjetovni institut dijecezanskih svećenika. O Schönstattskom pokretu Sveta se Stolica izjasnila uzrečicom: Nihil obstat – Ništa ne priječi!
Odredbom svojih redovničkih poglavara Joseph Kentenich je 1951. godine morao napustiti Njemačku, svoj Schönstatt i poći u Sjedinjene Američke Države u Milwaukee. Sve je to prihvatio obnavljajući svoje bezuvjetno predanje Gospi. Odlukom Svete Stolice 1964. godine Schönstattski pokret je postao samostalno apostolsko društvo, neovisno o palotinskoj družbi. Odredbom pape Pavla VI., 1965. godine, Joseph Kentenich je prestao biti član palotinske družbe i postao je dijecezanski svećenik kako bi se mogao potpuno posvetiti svome pokretu, osnovavši i uputivši još jedan Svjetovni institut schönstattski oci.
Joseph Kentenich je imao izoštren osjećaj za znakove vremena te neograničeno pouzdanje u Boga i Gospinu pomoć. Odlikovao se sposobnošću prilagođavanja prilikama koje su u stalnoj mijeni. Žarko je želio doprinijeti novom društvenom redu, temeljenom na kršćanskim načelima, redu koji se može nositi sa sekulariziranim društvenim ustrojem, proizašlom iz marksizma i kapitalizma.
Temelj schönstattske duhovnosti su predanje u Božju providnost, življenje apostolata i savez ljubavi s Marijom, Isusovom majkom. Ovo je Kentenichovo pravilo: Per Mariam ad Jesum, per Jesum cum Maria in Spiritu Sancto ad Patrem – Po Mariji k Isusu, po Isusu s Marijom u Duhu Svetom k Ocu.
Schönstattski pokret je međunarodni pokret odgoja i obnove Crkve. Pokret obuhvaća dvadeset i pet različitih zajednica koje imaju tri zajednička cilja: Ljubav i povezanost sa schönstattskim marijanskim svetištem, a time i prema našoj Majci Tri puta divnoj, Kraljici i Pobjednici. Pokret je priznat i željen kao laički apostolski pokret marijanskog karaktera. Biblijsku osnovu projekta Hodočasničko svetište nalazimo u Lukinom Evanđelju. Marija koja je doživjela Božji prodor u svoj život i koja pod srcem nosi Krista, žuri k svojoj rodbini. Krenula je u kuću Elizabete i Zaharije baš s ovim osobama koje se nisu nalazile u laganoj situaciji. Prilikom susreta s Marijom Elizabeta i Zaharija su doživjeli blagoslov i spasenje.
Cilj projekta Hodočasničko svetište je doživjeti posjet i susret Majke Božje u našoj kući, našoj obitelji. Ona nam želi donijeti Krista, dijete u svom naručju, ona nam želi darovati blagoslov i spasenje usred našeg svakodnevnog života.
U Hrvatskoj je Schönstattski pokret zaživio na Duhove 1998. godine., a prati ga pater Christoph Horn iz Schönstatskog centra Luzern u Švicarskoj koji je zadužen i za Bosni i Hercegovinu. Ovaj pokret se proširio u preko stotinu zemalja širom svijeta s preko dvije stotine tisuća putujućih slika. Aktivnih članova je preko sto pedeset tisuća, a pasivnih i do dva milijuna. U Vrhbosanskoj nadbiskupiji schönstatski pokret djeluje u župama: Bežlja, Radunice, Zavidovići, Žabljak i Žepče.
Posvetna molitva
O Gospođo moja, o Majko moja! Tebi se sasvim prikazujem. I da pokažem kako sam ti sasvim odana posvećujem ti danas svoje oči, svoje uši, svoja usta, svoje srce, upravo svu sebe. Kad sam, dakle, sva tvoja, o dobra Majko, čuvaj me i brani kao stvar i svojinu svoju. Amen!
Molitva pouzdanja
Na tvojoj moći i dobroti gradim, djetinjim srcem uzdam se i radim, u svim prilikama slijepo vjerujem, Divna, uzdam se u te i u tvog Sina!
Da živimo po uzoru na Mariju
Daj da sličimo tvojoj slici, kroz život idemo sasvim kao Ti, jaki i dostojni, čedni i blagi, šireći ljubav, radost i mir. U nama, Ti, prolazi našim vremenima, a, učini ih, Majko, za Krista spremnima.
Majko Triput Divna
Daj da sličimo tvojoj slici…Želimo se zrcaliti u Tvojoj slici te ponovno zapečatiti Savez ljubavi. Učini nas, svojim oruđem, sebi u svemu sličnima, izgradi po nama posvuda Božje kraljevstvo.
Hvalospjev Mariji Triput Divnoj
Marijo Ti si ljubav,
Marijo, sva si lijepa,
Marijo, na tebi nema ljage,
Ti si slava,
Ti si radost,
Ti si hvala svakog naroda.
Majko Triput Divna,
Ti si divna kao mjesec,
Izabrana kao sunce,
Postojana kao stijena.