Hrvatski katolički centar „Duha Svetoga“ u Springvaleu u Australiji sa svojim dušobrižnikom vlč. Ivicom Zlatunićem dao je pomoć za redovno izdržavanje sarajevske katedrale Srca Isusova.

Zahvaljujući dobroti vlč. Zlatunića, voditelja Hrvatskog katoličkog centra „Duha Svetoga“ u Springvaleu, mons. Ante Meštrović, kanonik Vrhbosanske nadbiskupije proveo je u Australiji pet mjeseci. Upoznao je dio ljepota Australije, posjetio neke gradove i znamenita mjesta, upoznao nove ljude i kulture. Susreo se sa drugačijim životom od onog europejskog, ali i neslućene mogućnosti australskog društva i kontinenta.

Hrvatska zajednica u Australiji je brojna i ostavila je neizbrisiv trag na kulturnom, vjerskom, sportskom i društvenom području. O tome svjedoče hrvatske katoličke crkve te razne hrvatske udruge i kulturno-umjetnička društva, ali i pojedinci koji su uspješni na raznim područjima. Zajedno s drugim narodima i dakako s domaćinima, Hrvati su dali mnogo ovoj zemlji. Zahvalni su na mogućnostima i šansi koju im je pružila Australija na svojim bogatim prostranstvima. Stoga se lako iščitava da su Hrvati ponosni na svoju Domovinu rođenja, ali i novu Domovinu u kojoj sada žive i na svoje svećenike, domove, crkve i centre u kojima se rado okupljaju. Sjećajući se teškoća kroz koje su prolazili u prošlosti, rado pomažu ljudima, a pogotovo u Domovini, kojima je pomoć potrebna.

Gotovo u potpunosti iseljena i, u posljednjem ratu, opustošena župa sv. Ilije Proroka u Solakovoj Kuli, na jugu Vrhbosanske nadbiskupije, dostojanstveno je u nedjelju, 20. srpnja proslavila svoj patron. Misno slavlje, uz sudjelovanje oko 350 vjernika i koncelebraciju župnika Joze Majića i fra Darke Drlje, župnika iz Podhum-Žitača, predslavio je vlč. Josip Vajdner, urednik Katoličkog tjednika. Misi je prethodio blagoslov spomenika žrtvama s područja ove župe, iz Drugog svjetskog i posljednjega rata.

Pozdravljajući nazočne župnik vlč. Jozo Majić, inače domaći sin ovoga kraja, izrazio je radost zbog velikog broja vjernika koji su se ove godine okupili u Solakovoj Kuli. Spomenuo je da je ovo jedan od najposjećenijih patrona u vremenu nakon posljednjega rata, što svjedoči da ovdašnji, na sve strane svijeta raseljeni, puk nije zaboravio svoga rodnog kraja.

U prigodnoj propovijedi vlč. Vajdner je govorio o liku i značenju sv. Ilije koji se kao zaštitnik zemlje Bosne slavi od 1752. Povukao je paralelu između vremena u kojemu je ovaj starozavjetni prorok živio i aktualnog trenutka koji čini i životni kontekst Hrvata katolika. Upozorio je na unutarnacionalne podjele i mlakost u vjeri. „Sv. Ilija, kao što i kod vas na oltaru piše, 'revnovao je gorljivo za Gospodina'. Bez obzira što je ostao 'jedini od Jahvinih proroka' neustrašivo je branio pravovjerje. I mi Hrvati, unatoč svim nedaćama, moramo ustati iz svoga malodušja i 'gorljivo revnovati za Gospodina' te svoju vjeru prenositi mlađim naraštajima“, rekao je vlč. Vajdner ilustrirajući to primjerom iz obiteljskoga života koji upućuje da su članovi obitelji odgovorni jedni za druge. „Narod koji čvrsto, s obje noge stoji na zemlji, ali pogleda je uprtoga k vječnosti, ne treba se bojati za svoju budućnosti“, poručio je potaknuvši vjernike da grade duhovno jedinstvo oko Krista, najčvršće stijene vjere.

Kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski posvetio je u subotu, 19. srpnja župnu crkvu sv. Ilije proroka u Bosanskom Brodu u bosanskoj Posavini, koja je u vrijeme prvog poslijeratnog župnika Roberta Ružića sagrađena na temeljima prve župne crkve, porušene 1992. godine u nedavnome ratu. Kardinal Puljić je Misno slavlje predvodio u koncelebraciji dvadesetak svećenika, a tom je tom je prigodom u oltar ugradio moći bl. Ivana Merza.

Kardinal Puljić prisjetio se 1999. godine, kada je prvi puta nakon nedavnoga rata, slaveći Misu u podrumu župnog stana u kojem je bilo još vode, u službu uveo prvog župnika Ružića. Tada su neprijatelji poravnali temelje u ratu porušene prve župne crkve i nijekali da tu nikada nije bilo crkve. No otkopavanjem temelja istina je došla na vidjelo te je na istim temeljima i po istom projektu sagrađena nova crkva. Ne skrivajući svoju radost zbog te istine i toga velikog dana za župu, ali i za cijelu Vrhbosansku nadbiskupiju u kojoj su mnoge crkve doživjele istu sudbinu, kardinal Puljić je na početku mise naglasio kako se posebno radujem posveti te župne crkve, koja je još jedan dokaz da je ljubav pobijedila mržnju“. Pojasnio je da je smisao posvete crkve da zasiđuje zajednicu vjernika i da se oni u njoj posvećuju „Saziđujemo crkvu svojom molitvom, slavljem euharistije, unoseći sebe u tu žrtvu i blagujući s oltara.

Prvi glavni urednik Informativne katoličke agencije (IKA), don Živko Kustić preminuo je u Zagrebu u 84. godini života, javljeno je iz Križevačke eparhije. Grkokatolički svećenik, veliki propovjednik, jedno od najvećih imena hrvatskoga novinarstva, odgojitelj novih naraštaja novinara, dugogodišnji glavni urednik Glasa Koncila i Žive zajednice, pisac brojnih knjiga koje su široj vjerničkoj javnosti na prihvatljiv način tumačile istine kršćanske vjere; bio je pokretač i sudionik mnogih velikih inicijativa Crkve u Hrvata, među kojima su osnivanje Kršćanske sadašnjosti, Vjeronaučne olimpijade, Maloga koncila, Informativne katoličke agencije - Zagreb.
Posebno će ostati zapamćen po svojim komentarima i rubrici Pisma seoskoga župnika don Jure koje je godinama pisao u Glasu Koncila, te pučkim misijama i duhovnim vježbama koje je vodio diljem Crkve u Hrvata i dijaspore. Rođen je 12. prosinca 1930. u Splitu, za svećenika je zaređen 4. svibnja 1958. u Križevcima, sa suprugom Maricom, preminulom godine 2010., imao je petero djece. Posljednjih godina živio je u Domu za starije osobe u Klaićevoj ulici u Zagrebu.

Fojnica - U samostanskoj i župnoj crkvi Duha Svetoga u Fojnici započeli su pripremni radovi za restauraciju zidnih slika. U nastavku prenosimo izjave ljudi koji rade na ovom projektu.

Suzana Damiani, prof. na Akademiji likovnih umjetnosti, odsjek za konzerviranje i restauriranje umjetnina, Zagreb

''Ovdje sam, zajedno s ekipom, radi zidnog oslika u crkvi koji je dosta oštećen i ima nekih anomalija koje su već detektirane. Ono što je važno u ovoj fazi napraviti jest pregled svih dostupnih površina da bi se utvrdila količina odnosno opseg oštećenja i vrste oštećenja koje ovdje postoje kako bi se mogao napraviti plan radova koji će slijediti. Ono što je također važno jest da se naprave probe materijala i probe određenih metoda sa svih aspekata koje bi se ovdje primijenile, da bi se odabrala najbolja metoda. Sve mora biti u skladu s etikom struke, a onda uvažiti i druge aspekte, odnosno ekonomsku mogućnost, od čega će ovisiti i vrijeme restauracije.