90. obljetnica utemeljenja Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije
Na posljednju nedjelju liturgijske godine, 21. studenog u katedrali Srca Isusova u Sarajevu je proslavljena svetkovina Krista Kralja i obilježena 90. obljetnica utemeljenja Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije.
Euharistijsko slavlje je predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski i predsjednik Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije kardinal Vinko Puljić uz koncelebraciju ravnatelja spomenutog Caritasa vlč. Mirka Šimića i drugih svećenika, javlja Katolička tiskovna agencija.
Uvodeći u sv. misu kardinal je pozvao vjernike da na svetkovinu Krista Kralja sebi postave pitanje, „tko kraljuje u našem srcu“. Kazao je da na ovu svetkovinu obilježavaju 90 godina od osnutka Caritasa, važne institucije Vrhbosanske nadbiskupije koju je ustanovio nadbiskup vrhbosanski Ivan. Ev. Šarić. Pozdravio je ravnatelja Šimića i djelatnike koji su u velikom broju došli na misno slavlje u sarajevsku prvostolnicu. Spomenuvši da će Crkva sutra slaviti spomendan Sv. Cecilije, pozdravio je članove Katedralnog mješovitog zbora „Josip Stadler“ pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića koji je rođen upravo toga dana prije 60 godina u župi Garevac u Bosanskoj Posavini. Vrhbosanski nadbiskup je također kazao i da Katolička Crkva na svetkovinu Krista Kralja moli na poseban način za sve kontemplativne redove te pozvao da se pridruže molitvi za njih i za nova zvanja u njihovim zajednicama. Pozvao je i na molitvu za novog biskupa koadjutora Srijemske biskupije mons. Fabijana Svalinu koji je u tim trenucima u katedrali Sv. Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici imao biskupsko ređenje.
Misna čitanja i molitvu vjernika su čitali djelatnici Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije, a misni evanđeoski odlomak je lijepo otpjevao vlč. Ivan Rako.
Napomenuvši da će nastojati povezati sva spomenuta događanja, kardinal Puljić se u prigodnoj propovijedi prisjetio vremena nakon Drugog svjetskog rata kada je jedan njegov poznanik uspio pobjeći iz bivše Jugoslavije te je svojima samo poslao poruku da je živ, ali im se nije javljao kako oni kod tadašnje vlasti ne bi imali neugodnosti zbog njega. Kazao je da je njegova majka patila pitajući se, hoće li ga još jednom vidjeti. Dodao je da je nakon dugo godina, kada su došle demokratske promjene, došao rodnoj kući i ugledao svoju staru majku te je poljubio. Majka mu je kazala da je ostarjela na što je sin odgovorio da je ona uvijek njegova majka bez obzira na godine i izgled.
Propovjednik se potom prisjetio pohoda jednoj župi gdje se prije podjele sakramenta potvrde susreo s krizmanicima. Kada je upitao, kako oni zamišljaju raj, jedna djevojčica odgovorila da je to slično kao kad je zagrli majka jer će je u raju zagrliti Isus. Kada je on pokazao na raspetog Isusa na križu, krvavog i ispaćenog, djevojčica je odgovorila da je to Isus naš Spasitelj. „Zadivio sam se tom odgovoru. Isus je naš Spasitelj upravo kroz te rane i kroz krvavo, popljuvano i izranjeno lice. Danas ga slavimo kao Kralja“, rekao je vrhbosanski nadbiskup te spomenuo da se u evanđelju samo dva puta Isus spominje kao kralj: prvi put u Betlehemu kada mudraci s istoka dolazeći i pitaju, gdje je novorođeni kralj i drugi put kada ga Pilat pita, je li on kralj nakon čega Isus potvrđuje da jest kralj pa će Pilat dati staviti natpis na križu: Isus Nazarećanin, kralj židovski.
Napominjući da su ljudi kroz povijest kao i danas pomalo opterećeni riječju kralj jer pomisle na osobu kojoj nije važan čovjek nego korist, vrhbosanski nadbiskup je kazao: „Onaj koji jest pravi Kralj, on je Kralj istine, ljubavi, praštanja, milosti i mira“. Istaknuo je potrebu da upravo taj Kralj kraljuje u srcima onih koji ga slijede. Podsjetio je ispovijest Sv. Petra apostola kojega, nakon što ga je tri puta zatajio, Isus pita, ljubi li ga, a on odgovara da Isus sve pa zna da ga ljubi. Rekao je da tajna Isusova kraljevanja u srcu jest ljubav te da za Božju ljubav nema mjesta tamo gdje je grijeh odnosno gdje nema kajanja. Pozvao je sve da ljube Isusa svim srcem.
Osvrćući se na obljetnicu utemeljenja Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije pozvao je posebno djelatnike Caritasa da rade iz ljubavi i s ljubavlju. „A nema ljubavi bez žrtve. Nije nama Isus pokazao ljubav mekušastim životom nego je bio sav krvav, popljuvan i izranjen“; kazao je predsjednik vrhbosanskog Caritasa potičući caritasovce da se ne čude ako im pojedini ponekad nezahvalnošću uzvrate na iskazanu ljubav. „Čovjek je često nezahvalno biće“, rekao je kardinal Puljić ističući da je Caritas jedan od stupova pastorala. Dodao je da je potrebno čovjeku ne samo propovijedati, nego ga i nahraniti. „Vi ste produžena Isusova ruka u ljubavi za čovjeka“, rekao je vrhbosanski nadbiskup.
Obraćajući se članovima Katedralnog mješovitog zbora u povodu sutrašnjeg spomendana zaštitnice crkvene glazbe Sv. Cecilije, vrhbosanski nadbiskup je spomenuo jedno natjecanje crkvenih zborova na kojem je žiri dodijelio nagradu zboru za kojeg je procijenio da je njihova pjesma bila molitva, a ne samo umjetnička izvedba. „Ako pjesma nije molitva, ona nije liturgija. Zato vas, dragi pjevači, hrabrim jer ste svojim pjevanjem sastavni dio liturgije i vi molite i cijelu zajednicu pokrećete na molitvu“, kazao je kardinal Puljić napominjući da za lijepo pjevanje treba puno proba i puno međusobne strpljivosti prigodom čega se, kao i u svakodnevnom životu, ljudi ponašaju ponekad poput ježeva nagrđujući jedni druge.
„Koristim ovu prigodu da zahvalim svima u Caritasu, a i vama pjevačima na svemu što činite za ovu mjesnu Crkvu. Nemojte se umoriti dobro činiti Bogu na slavu i na dobro ljudi“, zaključio je kardinal Puljić.
Nakon Svete mise kardinal Puljić je pošao u sjedište Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije u sarajevskom naselju Stup pokraj Gospina svetišta gdje su caritasovci priredili zajednički objed za djelatnike i za članove Katedralnog mješovitog zbora.
D. K., KTA
