Biskupski štap predat sedmom nadbiskupu vrhbosanskom
Svečanim misnim slavljem u subotu 12. ožujka u sarajevskoj prvostolnici, upriličeno je liturgijsko uvođenje u službu mons. Tome Vukšića, novog nadbiskupa i metropolite vrhbosanskog.Bogoslužje je započelo svečanom vanjskom procesijom nakon koje je, poslije kađenja i znaka križa, po pristupanju na oltar, pozdrav uputio nadbiskup vrhbosanski u miru Vinko kard. Puljić.
Predaja štapa
Kazao je kako je i kao svećenik i kao nadbiskup uvijek osobito tijekom svete mise zahvaljivao Bogu za poziv da mu izbliza služi, kao i za tolike darove koje mu je dao i koje mu svakoga dana iznova daje. „U ovom euharistijskom slavlju na poseban način ću zahvaljivati nebeskom Ocu po njegovu Sinu u Duhu Svetom za sve milosti koje sam primio svih ovih godina u kojima mi je povjereno vodstvo mjesne Crkve vrhbosanske (...) Ustoličen sam za vrhbosanskog nadbiskupa u vrijeme dolaska krhke demokracije na ove prostore. Brojne dobre pastoralne inicijative zaustavio je krvavi rat ostavljajući iza sebe materijalnu, a nerijetko i duhovnu pustoš. Teška ratna razaranja u Ukrajini vratila su u mislima i mene, kao i mnoge u ovoj zemlji, upravo u to vrijeme patnje i stradanja“, kazao je kard. Puljić, te se u nastavu obratio i svom nasljedniku: „Tebi, dragi brate u biskupstvu Tomo, dragi moj nasljedniče, predajem ovaj biskupski štap, simbol po kojem Ti predajem upravu ove mjesne Crkve kao mjesnom pastiru. Predajem ti i katedru u ovoj prvostolnici s koje ćeš izvršavati svoju učiteljsku službu. Predajem ti ovaj oltar u prvostolnici odakle ćeš slaveći euharistiju posvećivati povjereni narod (...) Neka Te ne pokoleba činjenica da sam bio veliki prosjak za ovu mjesnu Crkvu, kao i za krajevnu Crkvu u Bosni i Hercegovini. Nije mi bilo teško moliti pomoć, jer nisam molio za sebe nego za ovu Kristovu Crkvu. Svima preporučam u molitvu i moju malenkost da ovo vrijeme, koje mi Bog još daruje, proživim ostvarujući volju Božjoj te se tako vjernički spremim zakoračiti iz vremena u vječnost“, dirljivim riječima završio o je nadbiskup u miru koji je potom ispred glavnog oltara i službeno predao pastirski tj. biskupski štap (pastoral) svome nasljedniku, novom nadbiskupu metropoliti vrhbosanskom mons. Tomi Vukšiću. Riječ je o srebrnom štapu, koji je prije svega znak službe, odnosno biskupskoga služenja u Crkvi.
Brojni uzvanici
S vrhbosanskim nadbiskupima potom su misno slavlje suslavili: banjolučki biskup mons. Franjo Komarica; mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić, pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren; apostolski vizitator za župu Međugorje mons. Aldo Cavalli, nadbiskup metropolita splitsko-makarski mons. Marin Barišić, nadbiskup metropolita đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić, riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić, krčki biskup mons. Ivica Petanjak, Vojni ordinarij u RH mons. Jure Bogdan, šibenski biskup mons. Tomislav Rogić; dubrovački biskup mons. Roko Glasnović, pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup đakovačko-osječki mons. Ivan Ćurić, biskup zrenjaninski i predsjednik Međunarodne biskupske konferencije Sv. Ćirila i Metoda mons. Ladislav Német, beogradski nadbiskup mons. Stanislav Hočevar, biskup skopski mons. Kiro Stojanov, biskup grkokatoličke eparhije Sv. Nikole u Ruskom Krsturu mons. Đura Džudžar, nadbiskup barski mons. Rrok Gjonlleshaj, prizrensko-prištinski biskup mons. Dodë Gjergji, kotorski biskup mons. Ivan Štironja, subotički biskup mons. Slavko Večerin, srijemski biskup koadjutor mons. Fabijan Svalina, kotorski biskup u miru mons. Ilija Janjić, klagenfurtski biskup mons. Josef Marketz.
Također, među brojnim svećenicima u koncelebraciji, njih oko 130, bio je i otpravnik poslova Apostolske nuncijature u BiH mons. Amaury Medina Blanco, kao i savjetnik Apostolske nuncijature u Bangladešu mons. Marinko Antolović, redovnički poglavari fra Jozo Marinčić, fra Miljenko Šteko i o. Slavko Slišković, te franjevački vizitator fra Božo Vuleta.
Misnom slavlju nazočio je veliki broj redovnica različitih družbi, predvođenih njihovim poglavaricama, bogoslova, predstavnika društvenog, političkog i kulturnog života, rodbine i župljana iz nadbiskupovih rodnih Studenaca, te ostalih vjernika laika.
Do čovjeka savršena
Uslijedila je služba riječi, te je nakon svetopisamskih čitanja i naviještenog Evanđelja nadbiskup Vukšić uputio svoju propovijed. Na početku je posvijestio kako je središte kršćanskoga života radost zbog Božje ljubavi prema ljudima i prema svim ostalim stvorenjima. „Oličenje te ljubavi je Isus Krist, najizvrsniji izraz Božje blizine i svima uzor, primjer, učitelj i pravilo ljubavi prema svakom čovjeku. Stoga kao vjernici neprestano zahvaljujemo Gospodinu Bogu za blagoslov i sreću kad smo vjerni pravilu kršćanske ljubavi (...) Isus je utjelovljena ljubav Božja koja je neumorna i beskrajno strpljiva upravo zato što je Božja (...) Znademo da je Isus činio čuda te je i ponekom slijepcu vratio fizički vid. No Njegova je želja vratiti vid moralnim slijepcima. Onima koji su duboko pali i kojima treba pomoć da bi se ponovno uspravili jer ne mogu više sami (...) Navještaj i svjedočenje stvarnoga i moralnog oslobođenja čovjeka osnovno je poslanje također svakoga poslanika i svjedoka Božjega. Među njima to se na prvom mjestu odnosi na biskupe, nasljednike apostola. No to je poslanje također svakoga kršćanskog vjernika ali, u skladu s prirodnim zakonom i osnovnim pravilima zdrave etike, jednako i poslanje svakoga čovjeka“, kazao je, među ostalim, nadbiskup Tomo te poručio: „Svatko, dakle, na svoj način i svatko u svom zvanju, na radnomu mjestu, u obitelji i društvu, prema svojim mogućnostima i talentima pozvan je dati svoj doprinos da tako uzraste 'do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove'.“
Zahvalnost
Na kraju misnog slavlja upućene su pozdravne riječi nadbiskupu Tomi.
Najprije se u ime biskupa obratio mons. Đuro Hranić, predstavnik Hrvatske biskupske konferencije, izrazivši želje da „Vrhbosanska nadbiskupija i dalje obiluje dobrim, brojnim, požrtvovnim i svetim klerom, dobrim i zauzetim članovima muških i ženskih redovničkih zajednica, te da trajno sja zajedništvom i suradnjom različitih službi i karizmi Božjega naroda, u ostvarenju evangelizacijskoga poslanja“, što ga Božja Providnost povjerava nadbiskupu Vukšiću osobno, Vrhbosanskoj nadbiskupiji i Crkvi u Bosni i Hercegovini danas.
Zatim, u ime klera govor je uputio mons. Luka Tunjić, nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela BiH i nekadašnji generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije. „Uvjeren sam da ste svjesni složenosti svih odnosa i situacije u kojoj se nalazi naša mjesna Crkva ali i cijelo bh. društvo. Uvjeren sam također kako Vaše biskupsko geslo Mir vam svoj dajem govori zapravo o onome što je potrebno ovome podneblju, za što ste se zalagali kao vojni biskup, ali za što ćete se zalagati i kao vrhbosanski nadbiskup. Vaše biskupsko geslo treba postati i naše ali i geslo svih žitelja Bosne i Hercegovine. Svima nam je potreban istinski mir a on se gradi na istini i pravdi“, poručio je, među ostalim, mons. Luka, te potom nadbiskupu u ime klera predao dar - kalež i pliticu.
U ime redovnika i redovnica pozdrav je uputio fra Jozo Marinčić, provincijal provincije Svetog Križa – Bosne Srebrene i predsjednik KVRPP-a BiH: „Dragi nadbiskupe Tomo želim Vam, onu duhovnu hrabrost i duhovnu radost da se darujete, da pripadate svakome i da svaki svećenik, svaki redovnik, časna sestra, svaki vjernik osjeti da ste njegov. Da se po Vama Krist daruje svakome i preko Vas bude vidljiv, prepoznatljiv, življen i slavljen.“
U ime vjernika laika Vrhbosanske nadbiskupije riječi pozdrava i dobrodošlice nadbiskupu izrekla je obitelj Buzuk (supružnici Emanuela i Ivan, te sinovi Toni i Jakov): „Kao što su nam naša djeca darovana da ih odgojimo kako bi bili vidljivi udovi žive Crkve, tako svoje pouzdanje stavljam u Vaše posvećene ruke u nadi da ćete naći način obitelji Vrhbosanske nadbiskupije učiniti vidljivijim udom Crkve za svoga pastirskog djelovanja. Teška je to zadaća u kojoj će, s povjerenjem u Boga, naš roditeljski i Vaš pastirski uspjeh pisati povijest naše nadbiskupije. U toj zahtjevnoj zadaći želim Vam plodonosnu službu u kojoj ćete u slobodi kročiti stazama koje više i bolje mogu proslaviti Gospodina.“
Nakon njih i novi se nadbiskup obratio okupljenima, poručivši: „U ovoj svečanoj prigodi, s posebnim osjećajem poštovanja, pozdravljam vas drage Kristove vjernike, svećenike, redovnike, redovnice, bogoslove i sjemeništarce u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Želim biti skroman sluga volje Božje i vaših duhovnih potreba i, zajedno s vama i uz vašu pomoć i suradnju, biti prijatelj ljudi i svjedok kršćanske nade.“
Uslijedio je zatim svečani završni blagoslov.
Misno slavlje skladnim pjevanjem – na ovaj povijesni dan za Crkvu Vrhbosansku kojim je službeno dobila novog pastira, odnosno sedmog po redu nadbiskupa vrhbosanskog – animirao je Katedralni zbor Josip Stadler, pod ravnanjem i orguljskom pratnjom vlč. Marka Stanušića, dok je ceremonijom ravnao dr. vlč. Ivan Rako, a asistencija kod oltara bili su đakoni i bogoslovi sve tri bogoslovije u Sarajevu.
Josipa Prskalo, Katolički tjednik
