Skip to main content
Upriličen Križni put mladih Vrhbosanske nadbiskupije

Upriličen Križni put mladih Vrhbosanske nadbiskupije

Pod geslom „Sve obnoviti u Kristu", NCM "Ivan Pavao II.", u suradnji s Vijećem za mlade Vrhbosanske nadbiskupije, organizirao je, 9. travnja, Nadbiskupijski križni put mladih Vrhbosanske nadbiskupije u župi Sv. Juraja u Vitezu, odnosno na brdu Kalvariji.

Mladi su se okupili oko 9:30 h ispred kapelice Sv. Ante, gdje ih je pozdravio i poželio dobrodošlicu, župnik viteške župe Sv. Juraja, fra Velimir Bavrka. Pobožnost križnog puta započela je u 10:00 h, a išla je od kapelice uz brdo Kalvariju gdje se nalaze postaje križnoga puta, sve do vrha i kapele Gospe Žalosne, gdje je euharistijsko slavlje, u suslavlju sa župnikom domaćinom i šest svećenika, predvodio vrhbosanski nadbiskup metropolita Tomo Vukšić, javlja Nedjelja.ba.

krizni 3

Na početku mise, nadbiskup je, obraćajući se mladima, koji su se okupili u velikome broju, kazao kako su se, uspinjući se ovim brdom, sjećali Isusova uspinjanja na njegovo istoimeno brdo, na poniženja koja je doživio i na strašnu smrt koju je podnio na vrh toga brda.

Molimo Ga da nam oprosti

„Suosjećali smo s njim, s njim bili svojim osjećajima i svojim sjećanjem u njegovoj patnji. I evo nas sada ovdje oko njegova oltara. Vjerujemo da će, pod prilikama kruha i vina, doći među nas. A nama je drago što će doći. Posebno nam je drago što ćemo se moći i pričestiti njegovim tijelom i njegovom krvlju. Stoga očekujući taj njegov bliski, euharistijski dolazak, molimo ga da nam oprosti sve naše slabosti, sve naše grijehe koje smo učinili na našem životnom putu, a možda i na svom križnom putu uspinjući se prema vlastitom spasu", potaknuo je nadbiskup Tomo.

U propovijedi je podsjetio kako je pobožnost Križnog puta jedna od najdražih pobožnosti u ovom dijelu Crkve Božje, odnosno u ovim krajevima gdje obitava hrvatski narod te naglasio kako su redovito crkve pune, odnosno mjesta gdje se održava ova korizmena pobožnost.

krizini 12

Zahtjevni dio

„Kao zajednica Isusovih vjernika i kao pripadnici svoga naroda očito smo emotivno vrlo vezani za ovu pobožnost i vrlo rado sudjelujemo u suosjećanju s Isusom Kristom našim Spasiteljem, koji je prošao svoj križni put, a kojega se mi sjećamo ovom pobožnošću. I lijepo je da je to tako, lijepo je da smo mi danas ovdje. To je zaista izvorna ljudska lijepa vrlina – suosjećati s onim tko trpi, tko pati. I biti mu blizu. Isus, prihvaćajući tu lijepu ljudsku osobinu, i u onom času kad sam hodi Križnim putem, prihvaća, solidarnost, brigu, prijateljstvo i hrabrost, onih, doduše, rijetkih osoba koji mu priskaču upomoć“, kazao je mons. Vukšić, dometnuvši i kako su današnji hodočasnici, svatko na svoj način, u ulozi onih jeruzalemskih žena, Šimuna Cirenca, Veronike i svih koji su se pojavili na Kristovu Križnom putu kada je bio ponižen i odbačen.

„No, Križni put, osim toga lijepoga i zahvalnoga sjećanja na taj strašni događaj, ima i druga značenja. Kao što i svaka kršćanska pobožnost, osim sjećanja ima i zahtjevni dio. I ovo je naše današnje uspinjanje na ovu brdo zahtjevno, i za nas malo starije, ali i za vas mlađe – Zahtjevno je uspinjati se uz brdo. Slika je to životnoga puta. Mi stariji smo već poodmakli u tom penjanju, a vi mlađi već ste krenuli. Ali, svi se uspinjemo, svi putujemo prema vrhu, odakle više nema zemaljskoga puta i započinje jedan drugi oblik puta i života koji se zove vječni život i vječni hod i vječni put s Isusom Kristom“, tumačio je nadbiskup, naglasivši kako svatko onaj tko se želi uspinjati, poglavito duhovno nailazi na različite oblike otpora, i u svom organizmu i u svom razmišljanju i u svom ponašanju i u svojim sklonostima. U svojim strastima – u svom načinu života.

krizni 9

„Neka ova slika koja je bila spomenuta, a koja je svojevrsna lekcija, stalno nam bude pred očima. Da sudjelujući na svom životnom budu i sjećajući se Isusova životnoga puta te sudjelujući na svom Križnom putu i sjećajući se Kristova Križnoga puta, ova pobožnost neka ne bude samo religiozna emocija, memorija, sjećanje na daleki događaj iz Isusova života, nego neka bude pouka.

Kada god nam se dogode padovi kao što su se Isusu događali na njegovu putu, kad nam se god dogode padovi bilo kojega oblika, pogotovo ovi eventualno moralni, duhovni, psihološki, frustracije, neuspjesi u životu... neka nam Isusov primjer ustajanja nakon posrtanja bude uvijek nadahnuće kako bismo svaki osobni posrtaj mogli pobijediti. Naravno uz Isusovu pomoć i Božju milost. I, naravno, uz pomoć naših suvremenih jeruzalemskih žena, Šimuna Cirenaca, Veronika, koji će nam pružati rubac odnosno biti pomoć na našem životnom putu“, zaključio je nadbiskup Tomo.

Duga tradicija pobožnosti Križnoga puta

Podsjetimo, na brežuljku Crkvine, iznad sela Mali Mošunj, po ideji isusovca, profesora u Nadbiskupskoj gimnaziji u Travniku, oca Antuna Puntigama, sagrađena je crkvica posvećena Gospi Žalosnoj. Najprije je na jednom humku 1908. postavljen križ, a crkvica je sagrađena i blagoslovljena 21. rujna 1913.

krizin 18

Podignuta je unutar temelja stare, davno srušene rimske bazilike, prema kojoj se, najvjerojatnije, taj predio nekada i zvao Crkvina. Uz zmijoliki put koji vodi k vrhu, k crkvici Gospe Žalosne, podignute su i za 100. godišnjicu izgradnje crkvice obnovljene i uređene postaje križnoga puta. Otuda ovo brdo svi zovu Kalvarija.

J.Vr.,KT