Ukopani zemni ostatci vlč. Josipa Vranješa

U župi Dobrog Pastira u Đakovu u ponedjeljak, 11. travnja služena je sv. misa zadušnica za dušu preminulog vrhbosanskog svećenika vlč. Josipa Vranješa, a nakon toga njegovi zemni ostatci ukopani su na Gradskom groblju u Đakovu.

Euharistijsko slavlje u ispunjenoj crkvi predslavio je vrhbosanski nadbiskup i metropolita mons. Tomo Vukšić, u zajedništvu s đakovačko-osječkim nadbiskupom i metropolitom mons. Đurom Hranićem, kotorskim biskupom mons. Ivanom Štironjom i 30-ak svećenika. Također je bio prisutan i veći broj redovnica, ali i vjernici iz pokojnikove rodne župe Rostovo, pokraj Novog Travnika.

Uvodeći u sv. misu vrhbosanski nadbiskup izrazio je sućut ožalošćenoj obitelji, ali i zahvalnost nadbiskupu Đuri i biskupu Ivanu za kršćansku blizinu. Sve je pozvao na molitvu Bogu kako bi on nagradio sva dobra djela koja po vlč. Josipu učinio, a isto tako da mu Gospodin oprosti sve ono što nije bilo dobro.

Propovijed biskupa Štironje

Prigodnu propovijed nakon naviještene Božje riječi izrekao je kotorski biskup mons. Štironja koji je školski kolega vlč. Vranješa. U uvodu je napomenuo kako sv. misu prikazuje za pokojnikovu dušu, za njegove roditelje, brata i sestru, ali i za drugu dvojicu kolega iz generacije. „Sam izraz 'misa zadušnica' upućuje na beskrajnu vrijednost, svetost i bogatstvo koje dolazi od samog Boga Stvoritelja; upućuje na milosni život koji svoju snagu crpi u Bogu koji nas je stvorio na svoju sliku. Sveta misa je najveće čudo i najveći dar, izvor i vrhunac našega kršćanskog života. I duša kao najvažniji dio ljudskoga bića proistječe od Boga koji nas je stvorio na svoju sliku. Mi danas ne molimo za tijelo našega Josipa. Tijelo blagoslivljamo, a za dušu molimo“, kazao je, među ostalim, propovjednik te je podsjetio kako se oproštaj od pokojnog svećenika Vranješa događa u Velikom tjednu. „U središtu pozornosti našeg kršćanskog hoda, osobito korizmenog vremena i Velikog tjedna, nalazi se križ kao znak pobjede i uskrsnuća. To je zasigurno znak koji se najčešće susreće i najviše spominje. U obliku križa se rađamo, u sjeni križa mi vjernici kršćani živimo, po križu se spašavamo, pod sjenom križa počivamo“, poručio je kotorski biskup te dodao kako je teško i zamisliti koliko je puta taj znak napravio vlč. Vranješ. U nastavku se prisjetio pokojnikova života i svećeničkog djelovanja u Australiji. „Vlč. Josip bio je čovjek, jak i krhak, više blag nego strog, nasmijan i radostan pa i onda kada bi se u srcu svila tuga zbog nerazumijevanja ili osamljenosti. To je taj svećenički križ tuđine koji sam i sam osobno doživio, a tako lijepo opisao jedan moj suradnik nakon pastoralnog sastanka: 'Oče, mi sada svi odlazimo svojim obiteljima, a vi ostajete sami sa svim vašim i našim brigama'“, istaknuo je mons. Štironja te se prisjetio nekih događaja iz prijateljevanja s vlč. Vranješom. „Milosrdni Bože, Oče svih, vječni mir i radost daruj svomu svećeniku Josipu. Budi mu milosrdan i oprosti mu manjkavosti i slabosti. Nagradi ga u svojoj ljubavi za svako i najmanje dobro djelo. Dragi prijatelju, danas ti u ime svih prijatelja koje si rado susretao, otvorena srca primao, u ime naše generacije svećenika i kolega, izričem veliko i od srca hvala. Hvala ti za veliko i široko srce, hvala ti za radosno lice s kojim si Boga, nas i sve ljude susretao“, zaključio je na kraju kotorski biskup.

Djelovanje na tri župe

Poslije popričesne molitve životopis vlč. Vranješa pročitao je generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić. U njemu je podsjetio kako je svećenik Josip rođen je 29. ožujka 1959. od roditelja Ilije i Anđe rođ. Živko u mjestu i župi Rostovo kraj Novoga Travnika. Osnovnu školu pohađao je u rodnom kraju, srednju u Dubrovniku, a teologiju u Sarajevu. Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je 27. srpnja 1986. Iste godine, nakon što je nekoliko mjeseci bio kapelan u Komušini, otišao u Australiju i u njoj je djelovao sve do svoje smrti u Sunshineu i Geelongu. „U svojih 63 godine života i 36 godina svećeništva, vlč. Josip je djelovao u tek tri župne zajednice. To je, rekli bismo, svojevrsno odstupanje od nekakvih uobičajenih kanonskih propisa i pastoralnih kriterija. Međutim, oni koji su ga poznavali i povjeravali mu crkvene službe, svjedoče da je bio jednako dobar graditelj jedne od najljepših crkvi u hrvatskome iseljeništvu – one u Sunshineu – a nadasve graditelj žive zajednice vjernikā. Upravo su članovi tih zajednica, predvođeni vrhbosanskim svećenicima koji trenutno djeluju u nadbiskupiji Melbourne, osjetili potrebu svoju zahvalnost vlč. Josipu iskazati sudjelovanjem na sv. misi zadušnici, prvo u Geelongu, 30. ožujka, a sutradan i u Sunshineu. Istu potrebu očito je imao i nadbiskup Melbournea, mons. Peter A. Comensoli, koji je predvodio sv. misu zadušnicu u Geelongu, u zajedništvu sa svojim pomoćnim biskupom i drugim svećenicima“, kazao je mons. Ćosić uz podsjećanje na riječi koje je izrekao nadbiskup Vukšić u svojoj sažalnici te je na kraju izrazio sućut obitelji pokojnog svećenika Vranješa.

Veza s Australijom i BiH

Nakon generalnog vikara riječi oproštaja i zahvale izrekao je nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. Tomislav Markić, a u ime obitelji tekst koji je sastavila pokojnikova sestra, inače redovnica, s. Anđa Vranješ, pročitao je nećak Hrvoje.

Poslije sv. mise uslijedili su ukopni obredi na Gradskom groblju u Đakovu koje je predvodio mons. Vukšić. Vrijedi spomenuti kako su vjernici u Australiji na oproštaju od vlč. Vranješa u njegov lijes stavili malo zemlje i kamenčić iz mozaika iz crkve Sv. Leopolda u Sunshineu, a obitelj je donijela isto tako zemlje iz njegovog rodnog Rostova koju su položili zajedno s njim.

Podsjećanja radi vlč. Vranješ umro je u Sveučilišnoj bolnici u australskom Geelongu u nedjelju, 20. ožujka u 63. godini života i 36. svećeništva od posljedica koronavirusa.

D. K., KT