Proslavljen Dan Bogu posvećenih osoba u Jubilarnoj godini

Dan Bogu posvećenoga života na prostoru Biskupske konferencije BiH u Jubilarnoj godini svečano je, 1. veljače, proslavljen euharistijom u sarajevskoj katedrali i prigodnom akademijom u prostorijama KŠC-a "Sv. Josip".

Nakon procesije oko prvostolnice euharistiju je slavio vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić, predsjednik BK-a BiH u zajedništvu s apostolskim nuncijem mons. Francisom Assisijem Chullikattom, banjolučkim biskupom mons. Željkom Majićem te mostarsko-duvanjskim biskupom i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim mons. Petrom Palićem. Koncelebriralo je 30-ak svećenika predvođeni provincijalom Bosne Srebrene fra Zdravkom Dadićem, javlja Nedjelja.ba.

Na početku mise, pozdravivši nazočnu braću misnike i sve redovnike i redovnice kao i vjernike laike, mons. Vukšić je istaknuo kako se „danas obilježava Dan Bogu posvećenih osoba pod geslom Hodočasnici nade na putu mira. „Da bismo mogli biti hodočasnici mira i nade potrebno je ponajprije na početku te nade i njezina širenja na ovome svijetu naći mir u svojim dušama i životima da bismo ga onda zasijanoga mogli širiti i prinositi drugim ljudima i na takav način stvarati ozračje nade i mjesto dostojnoga prebivališta Krista Gospodina, nade naše, kako ga naziva apostol Pavao“, kazao je nadbiskup Vukšić.

Posvećenje je potpuno predanje Bogu

U prigodnoj homiliji koju je naslovio Vi nemate samo slavnu povijest da biste je se sjećali i da biste je pripovijedali, već imate i veliku povijest koju trebate stvoriti mons. Vukšić je najprije govorio o nauku Katoličke Crkve koji se tiče redovničkog života. Na tom tragu citirao je pojedine dijelove Dekreta Perfectae caritatis o prilagođenoj obnovi redovničkog života te istaknuo da „osim što je već od početka svojom vlašću Crkva rado prihvaćala i odobravala nastanak raznih oblika nasljedovanja Isusova primjera, ona je također stalno pratila njihovo širenje. „Također, na razne načine podržavala je takva nastojanja i bdjela nad njima, jer su ona izričaj želje da se u životu čovjeka ostvari Isusova svetost, na koju je i Crkva kao zajednica jednako pozvana“, kazao je i podsjetio na jedan od novijih konkretnih znakova u kojima se prepoznaje podrška Crkve životu po evanđeoskim savjetima: Deveta redovita biskupska sinoda, koja je održana tijekom listopada 1994. na temu Bogu posvećeni život i njegovo poslanje u Crkvi i u svijetu. Na tragu toga spomenuo je i posinodalnu pobudnicu (Vita consecrata) Sv. Ivana Pavla II. Iz 1996. kada su svi oblici i zajednice Bogu posvećenoga života, monaški i redovnički, dobili su vrlo suvremen doktrinarni svjetionik i praktičan kompas. Posvijestio je kako je isti Papa 1997. posebnom porukom najavio da će 2. veljače te godine, na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu, prvi put biti proslavljen Dan Bogu posvećenoga života.

„Kroz posljednja tri desetljeća, zahvaljujući Bogu za dar i blagoslov u obliku monaškog i redovničkog života te za brojne svece i svetice, misionare i dobrotvore, učene likove i ponizne velikane, koje su iz takva života proizašli, Crkva zajedno s vama, draga braćo i sestre redovnici i redovnice, u molitvenom nizu ove godine obilježava 29. Dan Bogu posvećenoga života. To ovaj put ima i posebno značenje, jer se događa u godini koju cijela zajednica naroda Božjega proslavlja kao jubilarnu od Isusova rođenja“, kazao je te potom posvijestio kako je stalež Bogu posvećenoga života jedan od načina upoznavanja posvećenja koje je, kao i svaki drugi oblik posvećenja, ukorijenjen u krstu i prvenstveno znači potpuno predanje Bogu.

„Kad je Ivan Pavao II. osnivao Dan Bogu posvećenoga života, pisao je ovaj svetac, da se poslanje toga načina života nikako ne tiče samo onih koji su prihvatili ovu karizmu, nego i cijele kršćanske zajednice, jer izražava intimnu narav kršćanskoga poziva općenito i očitovanje je vjernikove želje za sjedinjenjem s Kristom. Obilježavamo ga povezano s blagdanom, kojim se Crkva sjeća događaja kad su Marija i Josip donijeli Isusa u hram da bi ga prikazali Gospodinu (…) Ustvari, prikazanje Isusa i njegovo potpuno darivanje slika je i prototip predanja onih koji su pozvani, u Crkvi i u svijetu, po svom vršenju evanđeoskih savjeta, činiti da nastavljaju živjeti prepoznatljive oznake Isusa poslušnoga volji Božjoj, čistoga i siromašnoga“, rekao je i naglasio kako ovaj dan molitve i razmatranja postoji i zato da u svim biskupijama pomogne još više vrednovati dar Bogu posvećenoga života i produbljivati njegovu poruku, naći pravu i plodnu ravnotežu između akcije i kontemplacije, molitve i djelatne ljubavi te između predanoga zauzimanja kršćana za napredak u povijesti i njihove usmjerenosti prema vječnom životu.

„Autoritet svetaca potrebno je vratiti na prvo mjesto kako u našim pojedinačnim životima, tako u teološkim razmišljanjima, propovijedanju i djelovanju Crkve te njihove primjere i nauk pretvoriti u svoje glavne učitelje u ponašanju, razmišljanju i naviještanju. To je hitan zahtjev radi naše vjerodostojnosti. Svetost je naš program. Ona je također uvjet za uspjeh buduće evangelizacije i za budući napredak Crkve“, kazao je i zapitao se koja je „naša budućnost i na koji način je trebamo graditi?“. Na to važno pitanje odgovor ponajprije je pronašao u odlomku iz Knjige proroka Izaije a potom i iz Lukina evanđelja, koji su pročitani za vrijeme mise.

Komentirajući ta dva čitanja istaknuo je kako je „Duh Gospodnji na proroku, jer je time pomazan za tu službu, opisano je dostojanstvo svakoga tko je pozvan biti svećenik Gospodnji i službenik ili službenica Boga našega“. „To znači da je time naznačeno i dostojanstvo onih koji su u naše vrijeme na svoj način pozvani u službu proroka Božjih. Također, u istim odlomcima naznačen je i program djelovanja za svakoga tko se, nasljedujući Isusov primjer, stavio u službu njegova suradnika. Odnosno, trajan je program svih Bogu posvećenih osoba blagovjesnici biti poniznima, proglašavati oslobođenje sužnjevima zloga, vid vraćati moralno slijepima zbog oholosti, liječiti srca slomljena, na duhovnu slobodu izvoditi koje tlače vlastite slabosti ili tuđa zloba te navješćivati da je s Isusom došlo vrijeme milosrđa Božjega“, rekao je i podcrtao kako je to „trajan Isusov program i sadržaj velike budućnost koju trebamo graditi“.

Taj sadržaj pronositi i svjedočiti znači biti kršćanski hodočasnici nade na putu mira što je program i jubilarne godine“, rekao je na kraju sa željom da svaka Bogu posvećena osoba bude svjedok te nade.

Liturgijsko slavlje izravno je iz prvostolnice prenosila BHT1.

Obraćanje predsjednice Konferencije i nuncija

Nakon euharistijskog slavlja proslava je nastavljena akademijom u Katoličkom školskom centru Sv. Josip koji se nalazi nedaleko od katedrale uz prigodni program u duhu jubilejskog gesla.

Najprije je otpjevan Himan Jubileja Hodočasnici nade a potom je nazočne pozdravila predsjednica Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH i provincijska predstojnica Školskih sestara franjevki s. M. Željka Dramac.

„Riječi himna, koji smo pjevali na početku, poruka su Jubileja i poziv da se izložimo svjetlu, sjaju Božje Riječi… Upravo ta svjetlost, koja je sâm Krist i koja dolazi od Krista i koja nadahnjuje u dobru mnoga srca, obasjava naše živote i budi u nama nadu, poručili su nam naši biskupi nedavno u božićnoj poslanici. Krhki, slabi, sinovi i kćeri  želimo se i danas zajedno izložiti Božjem pogledu strpljivom i nježnom, moliti ga da nam učvrsti vjeru da je On s nama i da svojim Duhom po nama iz dana u dan preobražava ovaj svijet i stvara novu Zemlju, da budemo u nadi radosni i djelatni“, kazala je i podsjetila kako je papa Franjo u Sarajevu 2015. kazao svim građanima BiH „kako svakoj osobi, svakoj obitelji, svakoj zajednici želi navijestiti Božje milosrđe, Božju nježnost i ljubav“. „Mir je Božji dar, Božji plan za čovječanstvo, povijest i sve stvoreno, kazao je u svojoj propovijedi. I mi kao Isusovi učenici i svjedoci, hodočasnici nade na putu mira u ovoj našoj zemlji i sve do nakraj svijeta, upiremo pogled u Sina Božjega Isusa Krista, koji je naš mir i naša Nada. U ovoj Svetoj godini prepoznajemo potrebu duboke preobrazbe kako bi naš zajednički hod, u različitosti naših karizmi, bio u službi proročkoga svjedočanstva svijetu, na što nas potiče i Dikasterij za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života“, kazala je, između ostaloga s. Željka.

U svom obraćanju apostolski nuncij je podsjetio kako je 24. prosinca 2024. papa Franjo započeo je Jubilej 2025. otvaranjem Svetih vrata, koja simboliziraju vrata raja kroz koja svaki vjernik treba proći u radosti kršćanske nade, kao vrhunac svoje nade u vječni život, koji je već započeo u nama po vjeri koju ispovijedamo. 

„Sveta vrata postaju tako simbol prijeko potrebnog prolaza, izlaska ili duhovnog prijelaza, koji svaki kršćanin mora poduzeti po obraćenju i pokori prema otkupiteljskoj milosti Isusa koji nam je rekao: "Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se..." (Iv 10,9a) (…) Život vjere sa svojim ljudskim očekivanjima, tjeskobama, trpljenjima i neuspjesima itd., jest 'mjesto učenja' nade. Zato je apostol Pavao odabrao znak nade kako bi ohrabrio kršćansku zajednicu u Rimu svog vremena, riječima: 'Nada pak ne postiđuje' (Rim 5,5), koje je papa Franjo s prvom ponovno upotrijebio u Buli proglašenja ove Jubilarne godine (…) Znamo da vrijeme postiže svoju puninu kada je sjedinjeno s vječnošću, to jest s beskonačnim vremenom Boga. No, nada je u srcu tog tijeka vremena, čekajući puninu ispunjenja. Na našem zemaljskom putovanju "hodočasnika nade", neka Marija uvijek bude za nas sigurna sidro u olujama života kako bi nas vodila prema Očevoj kući.  S ovim srdačnim osjećajima, želim svima plodan susret kako bismo, slijedeći put nade, mogli dovesti čovječanstvo Kristu, jedinim vratima prema Očevoj kući“, kazao je nuncij   Chullikatt.

Brojni nastupi

Potom je uslijedila akademija u kojoj je pripovjedač bio bogoslov Stipo Gabrić a monolog Kraljica Katarina izvela je Anela Križanac; uslijedio je monolog dvojice fratara Bosne Srebrene, a potom i pjesma Domovino moja koju je izvela Marijana Šeremet.

Članica Družbe sestara milosrdnica Sv. Vinka paulskog Sarajevske provincije s. Maristela Franjić  izvela je pjesmu Kopreno od snijega dok su Služavke Malog Isusa Sarajevske provincije i Prijatelji Malog Isusa iz Gromiljaka nazočne počastili pjesmom Imaj srce, predstavniciKŠC-a Don Bosco iz Žepča priredili su skeč Ima nade za svakoga, a sestra Misionarka ljubavi s. Anđelka Pavliško je izvela Poruku nade.

Sestre Kćeri Božje ljubavi i učenici KŠC-a Sv. Josip izveli su igrokaz Benedikt XVII. Zvijezda nade; Dječiji zbor Ljiljani Sv. Ante iz Žepča otpjevao je Pogledaj, o čudotvorna; Provincijski zbor Školskih sestara franjevki Provincije Sv. Obitelji u Hercegovini je otpjevao Dajte mi sladak pjev; Glas Bistrice iz Livna uz glasovirsku pratnju fra Marka Spajića počastio je nazočne izvedbom Dona nobis pacem; djeca Male škole iz Vareša su uprizorila Pjesmu stvorova; KŠC Petar Barbarić iz Travnika je izveo pjesmu Tina Ujevića Pobratimstvo lica u svemiru; Zrakice Milosrdnog Isusa iz Novog Travnika su imali pjesmu Da mi je biti kao Ti; Uršulinka iz Zenice s. Andreja Dujić je izrekla Molitvu, Klarise iz Brestovskog su poslale video Hodočasnice nade po uzoru na Sv. Klaru Asišku, a karmelićanke sa Stupa u Sarajevu video Hoditi pod plaštem Marije.

Posljednje dvije izvedbe bile su: Franjevačka klasična gimnazija Isus čita novine i isusovac koji djeluje u Sarajevu p. Ante Topić pročitao je pjesmu Izidora Poljaka Planite bijeli ognjevi duše

Statistike redovnika i redovnica u BiH

Skupu se potom obratio mons. Vukšić i istaknuo kako je na dan 31. prosinca 2024. na području Bosne i Hercegovine živjelo i djelovalo 805 redovnika i redovnica (339 redovnika, 466 redovnica). Tako upravna sjedišta svojih provincija u Bosni i Hercegovini imaju: Franjevačka provincije svetoga Križa, Bosna Srebrena; Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja Blažene Djevice Marije, kolske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije prečistoga srca Marijina; Školske sestre franjevke Krista Kralja, Provincija Svete obitelji; Družba sestara milosrdnica svetoga Vinka Paulskoga – Provincija Majke divne; Družba sestara Služavaka Malog Isusa i Provincija Bezgrješnoga začeća blažene djevice Marije.

Osim spomenutih u BiH djeluju također redovnici četiriju zajednica, koje svoje provincijsko sjedište imaju izvan BiH: Isusovci, Hrvatska pokrajina Družbe Isusove, Zagreb; Salezijanci, Hrvatska salezijanska provincija svetog Ivana Bosca, Zagreb; Karmelićani, Hrvatska karmelska provincija svetoga Josipa, Zagreb i dvojica Trapista, Red reformiranih cistercita.

U BiH su i redovnice čije zajednice svoje upravno sjedište imaju u nekoj drugoj državi: Kćeri Božje ljubavi, Provincija Božje providnosti, Zagreb; Kćeri milosrđa, Provincija Krista Kralja, Zagreb; Klanjateljice Krvi Kristove, Zagreb; Karmelićanke Božanskog Srca Isusova, Zagreb; Franjevke Marijine misionarke, Poljska; Franjevke od Bezgrješnog začeća, Dubrovnik; Misionarke ljubavi, Regija Srednja Europa; Marijine sestre, Osijek; Uršulinke, Zagreb; Služavke Malog Isusa, Provincija svetog Josipa, Split; Sestre milosrdnog Isusa, Poljska te dvije klauzurne zajednice: Klarise, Brestovsko i Karmelićanke, Sarajevo.

„Draga braćo i sestre, koji ste Bogu posvetili svoje živote, na kraju ove akademije pozdravljam vas sa željom: Budite hodočasnici nade na putu mira! Milost vam, milosrđe i mir od Boga Oca i Krista Isusa, nade naše (usp. 1 Tim 1,1-2)“. kazao je na kraju mons. Vukšić.

Zahvala na kraju akademije

S. Željka Dramac je na kraju akademije izrekla zahvalu svima koji su sudjelovali u pripremi programa ovoga slavlja, posebice Povjerenstvu Konferencije na čelu sa s. Blankom Jeličić, svim sudionicima u pripremi programa i svim izvođačima, vjernicima laicima, učenicima škola, bivšim i sadašnjim, štićenicima ustanova, Katoličkom školskom centru Sv. Josip na čelu s ravnateljem vlč. Marijom  Ćosićem za ustupljeni prostor, kao i osoblju Centra angažiranom u našoj proslavi. Posebice je zahvalila Vrtlariji Šarić iz Livna za cvijeće darovano za katedralu i pozornicu u dvorani, kao i tvrtki Boreas Stanić iz Kreševa te Hrvatskoj redovničkoj konferenciji za njihovu redovitu godišnju financijsku potporu.

Podsjetimo, za razliku od prijašnjih godina ova proslava u Jubilarnoj godini održana je na razini cijele Bosne i Hercegovine i u njoj su sudjelovali redovnici, redovnice i vjernici laici posvećeni u Kristu iz Vrhbosanske nadbiskupije kojima su se pridružile Bogu posvećene osobe iz Mostarsko-duvanjske i Banjolučke biskupije što je svemu dalo dodatnu dozu svečanosti i pokazalo jedinstvenost mjesne Crkve.

Ž.I., KT