Osnivanjem KŠC-a Sv. Josip u Sarajevu započelo je katoličko školstvo u Bosni i Hercegovini u okviru Katoličkih školskih centara. Zgrade u koje je uselio KŠC pripadale su sestrama Družbe Kćeri Božje ljubavi na Banjskom brijegu.

Svečano otvorenje Katoličkog školskog centra upriličeno je 19. studenog 1994. U njegovu su sastavu tri škole: Osnovna škola, Opća (realna) gimnazija i Srednja medicinska škola.

Osnovna škola radi na dvije lokacije. Matična je škola na području Općine Centar, a područna na Stupu.

Opća-realna gimnazija kroz četverogodišnje obrazovanje daje znanje utemeljeno na načelu moderne „realke“.

Srednja medicinska škola u sastavu Katoličkog školskog centra jedina je takve vrste u Sustavu katoličkih škola za Europu. Konstantno ima osam odjeljenja i priprema učenike za dva stručna zvanja: medicinska sestra – tehničar i fizioterapeutski tehničar. Svi su nastavnici stručno osposobljeni i nastava se izvodi na zavidnoj razini, a stručne predmete predaju ugledni liječnici. Kako je škola članica Zajednice medicinskih škola F BiH i nastavni su planovi i programi isti kao u bilo kojoj drugoj školi u F BiH.

U okviru KŠC-a Sv. Josip 1997. otvoren je Internat Sv. Josip, u kojem stanuju učenici iz udaljenijih krajeva, a pohađaju Medicinsku školu ili Gimnaziju Centra. Kapacitet Internata je oko 100 kreveta i za njega vlada veliki interes. Za te učenike zaduženi su jedan svećenik i dvije sestre, članice Družbe Kćeri Božje ljubavi,  koji vode brigu o životu i disciplini ovog đačkog doma.

Na Stupu i Banjskom brijegu organiziran je produženi boravak za učenike čiji roditelji rade i ne mogu doći po svoju djecu nakon posla. Učenici u produženom boravku, uz pomoć svojih učiteljica i odgojiteljica, imaju vremena završiti domaću zadaću, ali i prigodu za odmor i igru.

Vrhbosanska nadbiskupija, potaknuta dobrim primjerom KŠC-a u Sarajevu, inicirala je osnivanje KŠC-a u Zenici. Stoga je 14. siječnja 1995. u Hrvatskom domu Kralj Tomislav u Zenici održan poticajni skup za ponovno osnivanje katoličke škole. Uspostavljena su dva vijeća: Uprava za povrat i preuređenje zgrade Klostera i Vijeće škole u osnivanju.

Zalaganjem ovih vijeća, nekoliko mjeseci poslije općinske vlasti grada Zenice dale su dozvolu osnivanja katoličke škole u prostorijama nekadašnjeg Klostera, koji su vodile sestre Klanjateljice Krvi Kristove. Nakon toga započela je adaptacija zgrade kako bi se već ujesen iste godine moglo početi s radom.

Dana 30. rujna 1995. blagoslovljene su prostorije i službeno otvorena zgrada u novom ruhu Katoličkog školskog centra Sv. Pavao u Zenici. Pet godina poslije, kako je broj učenika rastao, nadograđuje se novi prostor naslonjen na staru zgradu Klostera.

U Centru djeluju dvije škole: Osnovna škola i Opća gimnazija. Nastava se za obje škole  izvodi u jednoj smjeni jer ima dovoljno prostora.

Nakon Sarajeva i Zenice, 1995. otvoren je i KŠC Sv. Franjo u Tuzli. Međutim, zgrada Klostera, koji su vodile sestre Kćeri Božje ljubavi, nije se mogla renovirati jer je bila posvema srušena pa je Gimnazija Centra započela s radom u iznajmljenim prostorijama državnih škola: Osnovne škole Pazar i Mašinske škole.

U međuvremenu su montažne zgrade koje su se nalazile na temeljima Klostera iseljene i srušene. Nakon dobivene suglasnosti općinskih vlasti za gradnju škole s radom se započelo 1997.

Nekoliko godina poslije, točnije 2001., završena je zgrada Centra na temeljima Klostera, u koju se preselila Gimnazija te je s radom započela i Osnovna škola. Objekt KŠC-a sa svoja dva krila moderan je, funkcionalan i prostran tako da se nastava može odvijati u jednoj smjeni za Gimnaziju i Osnovnu školu.

U ovom Centru otvoren je i Internat za učenike koji žele ići u Gimnaziju ili neku drugu školu ili fakultet u Tuzli, a stanuju daleko. Također je jedno vrijeme bio organiziran produženi boravak za učenike Osnovne škole čiji roditelji rade i ne mogu doći po svoju djecu kada nastava završi.

Na sjednici Nadbiskupskog vrhbosanskog ordinarijata, 2. svibnja 1998., u prisutnosti članova ordinarijata i pod presjedanjem nadbiskupa Vinka kard. Puljića odlučeno je da se u Travniku osnuje Katolički školski centar po imenu Petar Barbarić.

Centar je dobio ime po jednom od najznačajnijih učenika Velike travničke gimnazije Sluge Božjega Petra Barbarića, koji je umro kao maturant na glasu svetosti 15. travnja 1897. Njegovi su zemni ostaci 1935. s gradskoga groblja preneseni u sjemenišnu crkvu, no 1952. tijelo mu je zakopano u blato i zazidano u podrumu kako bi se sakrilo od ljudi koji su ga štovali kao sveca. Prilikom obnove dijela gimnazije tijelo je pronađeno i njegov grob je ponovno uređen i dostupan svima koji mu žele iskazati počast. Dan škole ovoga Centra slavi se na dan Petrove smrti 15. travnja.

Nakon dekreta o osnutku Centra pokrenuti su još veći napori da se vrati barem dio Gimnazije kako bi se vidjelo što treba obnoviti i u kakvom se stanju nalazi objekt.

Uz mnoge pregovore i pritiske međunarodne zajednice, na kraju su općinske vlasti vratile Vrhbosanskoj nadbiskupiji tek 1/3 zgrade, koja je bila u veoma lošem stanju. 

Izbjeglice koje su u njoj živjele još više su uništile ionako ruševnu zgradu, osobito prozore i vanjsku fasadu. Sve prilaze crkvi iz unutrašnjeg dijela zgrade (prozore i vrata crkve i sakristije) novi vlasnici dali su zazidati. Zidovi i ulazna vrata bili su doslovno uništeni. Od crkve je napravljena sportska dvorana, a malo poslije i skladište papira.

Dana 28. rujna 1998. počela je s radom nekada slavna Travnička gimnazija koju su vodili oci isusovci. Otvorenje je počelo misom zahvalnicom u crkvi Svetog Alojzija. Poslije mise održan je prvi nastavni sat u Katoličkom školskom centru.

Od samog početka rada u sklopu Katoličkog školskog centra Petar Barbarić formirano je i sjemenište, a godinu dana poslije i internat, koji djeluje zajedno sa sjemeništem.

Sjemenište i internat imaju svoju ekonomiju, odnosno poljoprivredno dobro, u čijoj su gradnji i radovima sudjelovali i sjemeništarci. Sjemeništarci i internisti podijeljeni su u radne skupine, te djelomično rade na toj ekonomiji (pripremaju drva za zimu, hranu za životinje, čiste itd.) i tako umanjuju troškove svoga školovanja.

Katolički školski centar u Travniku sastoji se od dvije škole: Osnovne škole i Gimnazije.

Osim što nije nastao na temeljima stare katoličke škole koje su vodile sestre milosrdnice, KŠC Don Bosco poseban je i po tome što ga vode salezijanci Hrvatske salezijanske provincije sa sjedištem u Zagrebu.

Vrhbosanska nadbiskupija, svjesna činjenice da salezijanci svojom karizmom i zauzetošću na području katoličkog školstva u Europi i svijetu mogu doprinijeti uspostavi i širenju katoličkih škola u Bosni i Hercegovini, poziva ih da osnuju, sagrade i vode KŠC u Žepču. Istodobno je Nadbiskupija od općinskih vlasti u Žepču traži dodjeljivanje zemljišta za gradnju katoličke škole, na što je dobila potvrdan odgovor.

Salezijanci su došli u Žepče 1995. te se uključili u odgojno-obrazovni proces kao nastavnici u Srednjoj školi u Žepču. Pokrenuli su pastoralne aktivnosti s mladima te istodobno pripremali gradnju Katoličkog školskog centra. S gradnjom škole započeli su 1997., a radovi su završeni 1999.

Cijeli kompleks Katoličkog školskog centra, prema planu, treba sadržavati: tehničko-obrtničku školu, gimnaziju, centar za mladež, sportsku dvoranu, učenički dom te sportske terene.

S radom je najprije započela Tehničko-obrtnička škola 1999., dok je 2000. otvorena i Opća gimnazija. Za potrebe Tehničko-obrtničke škole 2003. izgrađena je nova školska radionica.

Budući da je kompleks KŠC-a u Žepču prostran, učenici Strukovne škole i Gimnazije mogu pohađati nastavu u jednoj smjeni. Od 2008. u sklopu ovoga Centra djeluje i Viša informatička škola.

Osim brojnih sekcija, učenici Strukovne škole izrađuju vrlo kvalitetan namještaj, koji pomaže u financijskom radu Centra, a nešto od tog namještaja nalazi se po drugim KŠC-ima u BiH. Od jeseni 2020. s radom je započeo i internat u kojemu su smješteni učenici iz udaljenijih mjesta, a koji žele pohađati neku od srednjih škola u žepačkom KŠC-u.