Misa zadušnica i ukop vlč. Ante Jelića
Misom zadušnicom i ukopnim obredima u utorak, 26. listopada na posljednji počinak ispraćeni su zemni ostatci vlč. Ante Jelića, umirovljenoga svećenika Vrhbosanske nadbiskupije koji je preminuo u nedjelju, 24. listopada.
Zadušnicu u sjemenišnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu predslavio je pomoćni vrhbosanski biskup u miru mons. Pero Sudar u koncelebraciji s nadbiskupom koadjutorom vrhbosanskim mons. Tomo Vukšićem, generalnim vikarom VN-a mons. Slađanom Ćosićem te 50-ak svećenika.
Na euharistijskom slavlju bili su i bogoslovi, redovnice, članovi Hrvatskog katoličkog dobrotvornog društva te vjernici sarajevskih župa u kojima je pokojni svećenik djelovao.
Nada koja donosi mir
Riječi pozdrava na početku sv. mise izrekao je generalni vikar Ćosić koji je podsjetio na Isusove riječi upućene Marti: „Ja sam uskrsnuće i život“ (usp. Iv 11,25) pri tome kazavši kako su one jamac da nijedna smrt, pa tako ni ona voljene osobe, nipošto nije odlazak u ništavilo, nego je prijelaz u novi život koji nema kraja. „Istina, smrt ima svoju težinu, ali, ipak, ona nije ništa u usporedbi s blaženom nadom koja podjednako tješi i donosi mir onima koji odlaze ususret Gospodinu i onima koji ovdje ostaju još neko vrijeme“, poručio je, među ostalim, mons. Slađan.
Zauzeti pastoralac i domoljub
U prigodnoj propovijed biskup Sudar najprije je ustvrdio kako ljude svaka smrt iznenadi ma koliko joj se nadali i bez obzira što je to neodgodiva činjenica te da se život najbolje shvaća pored odra pokojnika. „Isus nas u evanđelju hrabri i jamči život svima koji su u svom životnom vijeku utkali makar jednu crtu po kojoj su njemu slični“, kazao je propovjednik te je u nastavku podsjetio na neke ljudske i svećeničke kvalitete pokojnog Ante. „Bio je zauzeti pastoralac koji se trudio izvršavati svoj svećenički poziv“, podsjetio je biskup Sudar te spomenuo još jednu pokojnikovu osobinu po kojoj je bio prepoznatljiv – domoljublje.
Govoreći o Antinoj ljubavi prema svome narodu prisjetio se njegove pozivnice za Mladu misu iz 1972. na kojoj je bila hrvatska trobojnica što su mnogi u to vrijeme dočekali istovremeno sa zebnjom i radošću. „No, isto tako cijenio je i one koji nisu pripadnici njegova naroda. S njim sam prvi put u životu bio na iftaru te zahvaljujući njemu upoznao brojne pravoslavne svećenike“, kazao je umirovljeni vrhbosanski pomoćni biskup te je zaključno napomenuo kako je pokojni svećenik imao otvoreno srce za potrebite: mlade, studente te siromašne. „Važnija mu je bila bit nego forma, sadržaj nego pakiranje te je posvema bio svoj što se nije sviđalo ovozemaljskim vlastima (…) Bio je čovjek i svećenik velikog srca“, zaključio je mons. Sudar.
Prijatelj mladih
Na kraju sv. mise prisutnima se još jednom obratio generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije pročitavši pokojnikov životopis te je tom prigodom zahvalio Upravi Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije i njezinim djelatnicima koji su posljednjih godina skrbili o vlč. Anti.
Zatim se od pokojnika kao predsjednik HKKD-a oprostio gosp. Anto Prskalo koji je najprije je u ime društva izrazio sućut Antinoj obitelji i rodbini kao i cijeloj Vrhbosanskoj nadbiskupiji te je zahvalio svima koji su došli oprostiti se od njegova tijela. „Nasilno progonstvo i dugogodišnje robovanje njegova oca Stipana trajno su opečatili i Antin život kao istinskog rodoljuba i domoljublja“, naveo je Prskalo. Istaknuo je kako je njegov život bio dinamičan i sadržajan te da je vlč. Jelić kao predsjednik HKDD-a posebno brinuo za mlade i studente podijelivši oko 680 stipendija.
Poslije sv. mise uslijedili su ukopni obredi na Gradskom groblju Bare koje je predvodio biskup Sudar. Nakon toga su zemni ostatci vlč. Ante položeni u svećeničku grobnicu.
D. K.
