Posljednja večera početak je Isusove trajne prisutnosti

Na Veliki četvrtak, 6. travnja, u sarajevskoj prvostolnici Presvetog Srca Isusova svečano je proslavljena misa Večere Gospodnje.

Euharistiju je predvodio vrhbosanski nadbiskup metropolita i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić uz koncelebraciju 15-ak svećenika među kojima su bili savjetnik Apostolske nuncijature u BiH mons. Amaury Medina Blanco i generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, javlja Nedjelja.ba.

Na početku misnoga slavlja nazočne je pozdravio mons. Vukšić te zahvalio "dragom Isusu za njegovu prisutnosti i naše izabranje". Potaknuo je vjernike na molitvu za svećenike kako bi im uvijek mogli posluživati "Isusovu prisutnost, njega samoga".

Spomen i čin

Svoju prigodnu propovijed mons. Vukšić započeo je citirajući sveti tekst: "Došao je njegov čas", te pojašnjavajući snagu tih riječi na koje se uozbilje sva lica. Istaknuo je kako je Isus znao što će se dogoditi, ali je ostao da bude svjedok ljubavi i poslanja, poslušan volji Božjoj i primjer za nasljedovanje svojim učenicima i svim vjernicima danas. "S ovom misom sjećamo se te večeri. Ovo je spomen na tu večer i istovremeno ovom svetom misom ponavljamo dobrim dijelom sadržaj te večeri. Tako je ona, kao što se često u misnim molitvama i teološkim raspravama kaže, i spomen i čin. Sjećamo se toga kada je Isus znao i ostao te ponavljamo ono što je on tada uradio - zajedno sa svojim učenicima slavio je prvo euharistijsko slavlje, predvodio je prvu sv. misu na koncelebrirani način i samim time ustanovio one koji će vršiti ono što svaki put kad na euharistiji kažemo: 'Ovo činite meni na spomen', citirajući njega. Od tada do dana današnjega izvršavajući njegovu volju događa se svaki put iznova ne samo sjećanje na onu večer nego, iznad svega, sadržajno ponavljanje one večeri", objasnio je propovjednik. Istaknuo je zatim kako se Posljednja večera, kako je nazvan taj događaj, pretvorila u početak. "Ona je posljednja samo u povijesnom smislu, na fizički način ali je u vjerničkom, teološkom, u božanskom smislu početak Isusove trajne prisutnosti na euharistijskim način. Koliko god je u povijesnom smislu istina da je ona posljednja večera, još je više snažnija istina da je ona vjernička, vjerska, teološka, božanska poruka da je ta njegova posljednja večera u povijesti zapravo početak njegove trajne prisutnosti, u određenom smislu nastavak njegove prisutnosti, ne više u onom obliku u kojem je postojao do tih dana na ovoj zemlji, nego na euharistijski način. Tako je ovo što nam se događa večeras i s čime započinjemo ovih nekoliko dana blizine s Isusom koji će biti osuđen i uskrsnuti zapravo srce cijele liturgijske godine", kazao je vrhbosanski nadbiskup dodajući kako je misa večere Gospodnje na svoj način srce, ako mislimo prvenstveno na Isusov ostanak, a ako mislimo na uskrsnuće i nadu koja proizlazi iz toga događaja se može reći kako je Vazmeno trodnevlje najvažniji dio liturgijske godine.

Oslobađanje od ropstva smrti

Mons. Vukšić je nadalje kazao kako sadržaj mise večere Gospodnje je zahvala Isusu što je ostao s nama i događaj je koji vjernici prate i vlastitim osjećajima, vjerom te zahvaljuju što je uskrsnuo i pobijedio "najgori oblik ropstva koji se zove smrt".

"Ova večer označava kraj korizmenoga vremena i početak trodnevlja, tako da se ova večernja euharistija pretvorila u neku vrstu spone između onoga što zovemo pokorničko razdoblje i priprava, i onoga što se zove patnja, smrt i uskrsnuće, odnosno pashalni misterij. Pashalno trodnevlje osim što je u kalendarskom smislu petak, subota i nedjelja, u vjerničkom smislu je zapravo smrt, pokop i uskrsnuće. Isusova smrt, Isusov ostanak i boravak u grobu i Isusovo uskrsnuće jesu trodnevlje – tri dimenzije istoga Isusa na pashalni način", objasnio je nadbiskup Tomo ističući kako je vrlo važno voditi računa i stalno razmatrati o ovom dubokom vjerničkom, teološkom značenju petka, subote i nedjelje koji su dan raspetoga Isusa koji ljubi, dan pokopana Isusa koji će uskrsnuti i otvoriti početak kao prvina usnulih da svi koji su usnuli i koji će usnuti poslije njega dožive svoje uskrsnuće kad se on ponovno vrati na ovaj svijet.

"To je razlog što svaki put na misnom slavlju kličemo 'tvoju smrt Gospodine naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo i tvoj slavni dolazak iščekujemo'. Ni u jednom slavlju te riječi nisu i vremenski tako pogođene kao večeras. Njegovu smrt naviještamo večeras jer će se dogoditi domalo izdaja osuda, razapinjanje i umiranje. Ali, njegovo uskrsnuće slavimo i puni nade i vjere njegov ponovni dolazak iščekujemo. Dok iščekujemo, Isus Krist odlazi zauvijek. Ovo je početak njegova odlaska zauvijek, ali ovo možemo promatrati i kao početak njegova ostanka zauvijek među nama na euharistijski način, ovisi jesmo li pesimisti ili optimisti", zaključio je propovjednik ohrabrujući kako Isus dok odlazi – ostaje i to je razlog naše radosti i nade.

Poslije pričesti Sveto Otajstvo je u procesiji preneseno u bočnu lađu katedrale kamo će na Veliki petak i na Veliku subotu dolaziti vjernici i moliti se u tišini.