Predstavljene dvije knjige dr. Krešića o nadbiskupu Stadleru

U dvorani „Pavla VI.“ Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, u večernjim satima 16. svibnja, predstavljene su dvije knjige profesora povijesti na sarajevskom KBF-u dr. Milenka Krešića o prvom vrhbosanskom nadbiskupu Josipu Stadleru.

Nazočno mnoštvo koje je dupke ispunilo dvoranu moglo je o sluzi Božjem Stadleru saznati kroz knjige: Nadbiskup Stadler i financije. Gradnje, nekretnine, poslovi koja je objavljena na hrvatskom jeziku te Il Servo di Dio Josip Stadler, primo arcivescovo di Vrhbosna, otisnutu na talijanskom.

Među gostima bili su nazočni: vrhbosanski nadbiskup u miru Vinko kard. Puljić, vrhovna glavarica Sestara služavki Malog Isusa s. Marija Banić, provincijalna glavarica s. Ana Marija Kesten, profesori na sarajevskom KBF-u te predstavnici društvenoga i kulturnog života grada Sarajeva, javlja Nedjelja.ba.

Predstavljanjem je moderirao dr. mons. Pavo Jurišić, postulator kauze za proglašenje blaženim sluge Božjega Stadlera, a knjige su predstavili: umirovljeni profesor sarajevskog KBF-a i počasni predsjednik HKD-a Napredak dr. mons. Franjo Topić, vrhbosanski nadbiskup i nekadašnji profesor na istoj visokoškolskoj instituciji dr. mons. Tomo Vukšić te sam autor dr. don Milenko Krešić, duhovnik bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.

Otišao bez ikakvih dugova

Nakon glazbene numere zbora bogoslova Stjepan Hadrović, nazočne je pozdravio moderator Jurišić spomenuvši kako se i ovaj događaj odvija u jednoj od Stadlerovih ustanova. Napomenuto je kako su obje knjige objelodanjene u izdanju Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu, a plod su autorova znanstvenoga truda i odgovora na zamolbu Postulature nadbiskupa Stadlera.  

„Uočili smo i u svoje vrijeme da su se, zbog nerazumnog upravljanja materijalnim dobrima neki crkveni poglavari spotakli i morali podnijeti ostavku. A kod svetaca su 'knjige, novac, siromaštvo i ljubav prema bližnjemu oduvijek igrali važnu ulogu u životu'“, rekao je mons. Jurišić te naveo primjere nekolicine svetaca i u tom kontekstu istaknuo kako je kroz ruke Stadlera prošlo dosta materijalnih dobara. Naglasio je kako se prof. Krešić s time uhvatio u koštac i temeljito istražio područje financija koje svjedoče kako je Stadler preminuo bez ikakvih dugova.

O drugoj knjizi, izišloj na talijanskom jeziku, postulator Jurišić je kazao kako je ona plod materijala od više stotina stranica koje je trebalo skratiti i objediniti za konzultacije peritima koji proučavaju Stadlerovu osobu unutar procesa beatifikacije, a uradio je autor Krešić.

Od „ledine“ do 31 zgrade

Knjigu o Stadlerovim financijama predstavio je prof. Topić spomenuvši kako se na nju dugo čekalo: sa željom da se vidi ima li nešto sporno o prvom vrhbosanskom nadbiskupu. Naglasio je kako je vidljivo da je Stadler savjesno vodio financije – i to sve rukom. O veličini njegova pothvata progovorio je kroz činjenice da je Stadler 1882. došao „na ledinu“ te do 1885. bio podstanar, a na kraju svoga života ostavio je 31 zgradu ovoj mjesnoj Crkvi. „Sve što je gradio bilo je vrlo lijepo… I birao je najbolja mjesta. To pokazuje da je uistinu bio vizionar“, rekao je prof. Topić uz opasku kako je Stadler tražio i da sarajevska katedrala bude veća ali mu austrougarske vlasti nisu dopustile. „U Čardaku je kupio 350 hektara zemlje; u Vitezu 370 duluma; a sve je radio bez mašina i velike tehnike. To pokazuje da je bio čovjek ekstra pameti i energije... i biznismen: kupovao dionice, osnivao poduzeća, dva broda kupio, tvornicu pića… Strossmayer ga je nazvao čudotvorcem kad je vidio što je sve napravio“, kazao je dr. Topić naglasivši kako je ukupna vrijednost onoga što je Stadler radio u to doba, a u današnjim okvirima, oko 25 milijuna eura.

Ovo je tek prvi svezak o Stadleru

O knjizi otisnutoj na talijanskom jeziku govorio je nadbiskup Tomo (cjelovito predstavljanje možete preuzeti OVDJE). Uvodno je spomenuo kako je Josip Stadler bio zanimljiva pojava kroničarima svoga doba, ali i različitim istraživačima danas. Predstavljajući djelo kazao je kako se sastoj od 596 str., a recenzenti su biskup Ratko Perić i profesor Pavo Jurišić. Objasnio je kako je na ovim stranicama prikazan nadbiskupov život od rođenja 24. siječnja 1843. do smrti 8. prosinca 1918. Osim uvoda i zaključka, knjiga je sazdana od 29 poglavlja. Mons. Vukšić je onda ukratko predstavio sadržaj, spominjući kako je moguće pratiti političke i crkvene prilike u vrijeme Stadlerova rođenja, djelovanje u Zagrebu; dolazak 1882. u Sarajevo za nadbiskupa; osnivanje važnih institucija za Vrhbosansku nadbiskupiju; gradnja velebnih zdanja; briga za Banjolučku biskupiju do 1884. Kazao je kako su kroz tri poglavlja opisani odnosi Stadlera s franjevcima; zatim sukob nadbiskupa Stadlera s austrougarskim vlastima glede zakona o obraćenju; potom sa srpsko-pravoslavnim mitropolitom Savom Kosanovićem koji ga je optužio za prozelitizam. Ukazao je kako je postojala želja i samoga pape Leona XIII. kao i uglednih osoba toga doba, uključujući i nuncija, da Stadler 1891. bude imenovan zagrebačkim nadbiskupom, ali to nije realizirano. Vodeći kroz poglavlja mons. Vukšić je spomenuo i Stadlerov rad na području ekumenizma, njegovu ulogu u reorganizaciji Zavoda Sv. Jeronima; spor oko blagoslova zastave Pjevačkoga zbora Trebević; Stadlerov govor na Prvom hrvatskom katoličkom sastanku 1900. u Zagrebu kada mu je i sam car prigovorio; potom nastojanja iz različitih krugova da ga se premjesti iz Sarajeva, pa i imenuje kardinalom – ali je to ostalo samo na pokušaju. Spomenuo je zatim problematiku „autonomije za Katoličku Crkvu u BiH“; doličnoga uzdržavanja klera u BiH (kongrua); Stalerovo nastojanje oko uspostave biskupije za grkokatolike u BiH; političko organiziranje Hrvata u BiH koje je postalo kamen spoticanja, kada je i Stadler bio politički aktivan. „I na ovom se primjeru pokazalo da crkvene osobe nisu birane da budu političke vođe“, kazao je nadbiskup Tomo spomenuvši kako je tadašnje stanje bilo takvo da je 1910. Sv. Stolica poslala delegata u BiH kako bi se ponovno uspostavila sloga, a 1913. opet je oživljenja ideja da se Stadlera premjesti, no nadbiskup je našao rješenje za sva pitanja pa je Pio X. zadržao stav „ostaje i ostat će“ (manet et manebit). U knjizi je predočena i suradnja Josipa Stadlera sa ženskim redovničkim zajednicama (milosrdnicama, Kćerima Božje Ljubavi, Školskim sestrama franjevkama, Klanjateljicama Krvi Kristove i uršulinkama) te osnivanje Služavki Maloga Isusa.

Završno je mons. Vukšić istaknuo kako u knjizi nije opisan znanstveni doprinos prvog vrhbosanskog nadbiskupa na području kulture, filozofije, teologije… Stoga je zaključio „da je pred nama vrlo ozbiljan 'prvi svezak', a da bi nas drugi svezak u budućnosti veoma obradovao“.

„Za razliku od prethodnih, ova se knjiga oslanja na brojne dokumente… Na oko 1 200 dokumenta prikupljenih u različitim arhivima. Autor je konzultirao i 107 studija… Osobita je kvaliteta zato što se oslanja na arhivske dokumente te što je integrirao provjerene podatke i studije“, konstatirao je nadbiskup Tomo uz naglasak kako je knjiga napisana na jednom od velikih jezika što omogućava široj svjetskoj javnosti upoznati se s likom i djelom Josipa Stadlera.

„Radit ćemo dalje“

Na kraju se auditoriju obratio i prof. Krešić uputivši zahvalu Katoličkom bogoslovnom fakultetu, recenzentima, moderatoru i predstavljačima te svima koji su na bilo koji način doprinijeli da knjige ugledaju svjetlo dana. Na osobit je način spomenuo s. Anamarie Radan koja je radila na prikupljanju građe o nadbiskupu Stadleru.

Zatim je kratko progovorio o obje knjige spomenuvši kako njegov početak suradnje sa Stadlerovom postulaturom seže u 2009., te da je druga knjiga „došla slučajno jer su svi na simpozijima pitali o financijama nadbiskupa Stadlera“. Uz ostalo je naveo da je morao konzultirati i financijske stručnjake jer je Stadler sve precizno vodio te često reprogramirao svoje dugove. Završno je naglasio: „Radit ćemo dalje!“

Nakon još jedne glazbene numere u izvedbi bogoslova, nazočni su mogli kupiti knjige po promotivnim cijenama te se okrijepiti u bogoslovskom baru.

KT