U sarajevskoj prvostolnici svečano proslavljeno Srce Isusovo
U nedjelju, 18. lipnja svečanim euharistijskim slavljem u sarajevskoj katedrali proslavljena je svetkovina Presvetog Srca Isusova pod čiju je zaštitu stavljena Vrhbosanska nadbiskupija, ali i sama prvostolnica.
Euharistijsko slavlje u prvostolnici predvodio je zagrebački nadbiskup metropolit i predsjednik HBK mons. Dražen Kutleša, u zajedništvu s vrhbosanskim nadbiskupom metropolitom i predsjednikom BK BiH mons. Tomom Vukšićem. Koncelebriralo je 20-ak svećenika, među kojima: apostolski nuncij u BiH mons. Francis Assisi Chullikatt, biskup banjolučki mons. Franjo Komarica, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić, pomoćni biskup banjolučki mons. Marko Semren, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić i generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, javlja Nedjelja.ba.
Prije početka euharistije, nadbiskup je Vukšić pozdravio vjernički puk, biskupe, provincijala, svećenike, časne sestre i na osobit način zahvalio nadbiskupu Kutleši na dolasku te kazao kako se raduje njegovu nedavnom imenovanju i povjerenju koje mu je Crkva ukazala. Zahvaljujući na riječima dobrodošlice i pozivu mons. Vukšiću, zagrebački je nadbiskup naročito istaknuo svoju radost što je u gradu u kojemu je pet godina studirao na Bogosloviji.
Stara ljepota utkana u temelje naših života
Nakon svetopisamskih čitanja i naviještenoga Evanđelja, mons. Kutleša uputio je prigodnu propovijed, u kojoj je na početku podsjetio kako je prvi vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler svetkovinu Srca Isusova proglasio glavnim čuvarem i patronom novoosnovane nadbiskupije. „On 15. siječnja 1882. piše: 'Proglašujem da je od danas glavni čuvar i patron ove nadbiskupije Srce Isusovo'. O, koliko je dobro prebivati u Srcu Isusovu?“, kazao je nadbiskup i nastavio: „O, ljepoto, toliko stara, a meni još toliko nova… Možemo reći da je štovanje Srca Isusova stara pobožnost ali je uvijek tako osvježavajuća i nova u ljudskome srcu. Takva su i sva ostala otajstva naše vjere – stara ljepota koja je utkana u temelj naših osobnih života, ali i u konkretno sjećanje naroda. Mi možemo graditi budućnost bez vjere, bez svoga identiteta, ne mareći za ovu staru ljepotu, no ubrzo ćemo ostati bez zanosa i svježine“, upozorio je mons. Kutleša te naglasio: „Štoviše, čovjek bez Boga postaje destruktivan. Svaki pokušaj izgradnje svijeta bez Boga, ili mimo Boga završava u porazu. Osobni, obiteljski i društveni život iz kojega je istisnut Bog vrlo brzo postaje kuća na pijesku za koju Isus kaže: 'Bijaše to ruševina velika'. Zašto je to tako?“, zapitao se propovjednik i odgovorio: „Zato što čovjek želi graditi, kreativan je i posjeduje veliki stvaralački potencijal. Napredak društva, tehnologije i medicine učinio nas je hrabrima da uklonimo tolike nevolje koje su mučile čovječanstvo. Zamislite samo kolika je moć današnje biotehnologije, informatike i sredstava komunikacija… promatramo prostranstva svemira… No pitanje života nije samo pitanje standarda i kvalitete života“, napomenuo je propovjednik te podsjetio na encikliku Laudato si' pape Franje u kojoj se kaže kako nikada čovjek nije imao toliku moć nad samim sobom.
Velika glava, malo srce
„No ne postoji nikakvo jamstvo da će tu moć dobro koristiti. Poglavito ako se promatra način na koji se ljudi njome služe; Možemo se zapitati ima li istine u tome? Pogledajmo oko sebe: još se vode ratovi, još žene i djeca plaču za poginulima, još postoji sirotinja koja prevrće po kantama za smeće, još ljudi ostaju bez lijekova, još nema socijalne i ekonomske pravde, još ljudi rastaču vlastite obitelji, još djeca i mladi mnogim sredstvima komunikacije uništavaju vlastite živote“, posvjestio je nadbiskup i kazao kako je činjenica da suvremeni čovjek nije odgojen za ispravnu upotrebu moći, jer se, kao je kazao papa Franjo, jer se golemi tehnološki napredak nije razvio ukorak s razvijanjem odgovornosti, vrednota i savjesti.
„Jednostavnim riječima: Imamo veliku glavu, a zakržljalo i malo srce. Srce nam je nerazvijeno! Možemo i znamo puno toga, ali smo željni ljubavi, željni je primiti i puno puta iz raznih razloga nesposobni tu istu ljubav darivati drugim ljudima. Zbog rana u vlastitoj nutrini, zbog uspavane savjesti i poremećene ljestvice vrednota, ono što možemo učiniti, činimo iz sebičnih razloga, ranjavamo sebe i druge. Često najviše one kojima kažemo da ih volimo. Koliko smo puta čuli povik: 'Imaj srca! Ili: „Oni su bez srca, oni su bezdušni!“, podsjetio je nadbiskup Dražen i kazao kako, dakle, imamo sve, ali nemamo srce – imamo sve, ali gdje nam je duša?!
Srce Isusovo - potrebnije nego ikad
„Ova pobožnost i svetkovina koju slavimo danas, potrebnija je nego ikada jer nas Kristovo otvoreno srce uči trima temeljnim stvarima: Da smo ljubljen djeca Božja, da ljubimo Boga koji je naš Otac i da Bog ljubi svakog čovjeka“, potaknuo je zagrebački nadbiskup.
Na svetoj misi asistirali su đakona i bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Nadbiskupijskog misijskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater pod vodstvom vlč. Ivana Rake.
Euharistiju je pjevanjem animirao Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.
J.Vr.,KT
