U katedrali proslavljena svetkovina Bezgrješnog začeća BDM-a

U petak, 8. prosinca u sarajevskoj prvostolnici proslavljena je svetkovina Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, suzaštitnice Vrhbosanske nadbiskupije, te obilježena 105. obljetnica preminuća sluge Božjega Josipa Stadlera.

Ujedno, istoga je dana Provincija Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije Služavki Malog Isusa sa sjedištem u Sarajevu proslavila svoj patron. Svečanu euharistiju tim povodom predvodio je mons. dr. Pavo Jurišić, vrhbosanski kanonik i postulator kauze sl. Božjega Josipa Stadlera uz koncelebraciju četiri svećenika. Prije euharistije, mons. Jurišić čestitao je sestrama njihov patron te kratko podsjetio na velike zasluge njihova utemeljitelja Josipa Stadlera za Crkvu, ali i za cjelokupno nacionalno biće Hrvata, javlja Nedjelja.ba.

Svi su postali grješnici

Na početku propovijedi propovjednik je zapitao: „Što bi se dogodilo kada bi se odjednom ugasilo ovo Sunce koje nas grije?“, te  odgovarajući, podsjetio kako znanstvenici to znaju pa kažu da bi većina malih biljaka nestala u roku nekoliko dana, a do kraja prve godine prosječna temperatura na Zemlji pala bi na – 100 stupnjeva, sva voda bi se na površini zamrznula, a Zemlja bi postala ledeni svijet. Ljudi bi počeli umirati te bi s vremenom i izumrli.

„Nešto se slično događa i u ljudskoj duši, kada čovjek okrene leđa Bogu i ne želi da mu Bog bude prijatelj, tada u njegovoj duši postaje hladno i sve se zamrzava, zato što čovjek gubi povezanost s Bogom, svojim izvorom koji ga grije i održava na životu“, posvijestio je propovjednik, podsjećajući kako se to se prvi put dogodilo prilikom stvaranja svijeta i čovjeka.

„Sluga Božji Josip Stadler piše kako je 'trebalo čovjeku dati takvu zapovijed koja je s jedne strane zabranjivala nešto, što nije po sebi zlo, nego što je to s jedne strane samo zato bilo zlo, jer je Bog zabranio, a s druge strane nešto takvo, što se protezalo na dušu i na tijelo i na njihov život, da se istakne, kako je život čovječji u rukama Božjim'. Zato je Gospodin Bog dopustio čovjeku da može jesti sa svakoga stabla u rajskom vrtu, samo ne sa jednoga prekrasnoga, što ga postavio usred raja da se sjeti, kako mu život ne ovisi toliko o jelu, koliko o samom Gospodaru Bogu, koga je time valjalo priznati Gospodarom duše (da sluša njegovu zapovijed) i tijela (da čovjek zna, kako mu nije jelo toliko uzdržavatelj koliko je to sam Bog)“, kazao je mons. Jurišić, napomenuvši kako je sl. Božji Josip Stadler tumačio da prvi čovjek nije ostao Bogu vjeran pa je sve one darove, što ih Bog u Adamu udijelio čovječjoj naravi, izgubio ne samo za sebe nego i za svoje potomke.

„Tako se sva djeca rađaju bez milosti Božje i ostalih darova danih čovječjoj naravi u Adamu, kao što bi se bila rađala s milošću Božjom i s ostalim darovima udijeljenim čovječjoj naravi, da Adam nije sagriješio. I eto upravo to, što potomci Adamovi nemaju milosti posvećujuće, kad se začnu u utrobi majke, sačinjava istočni grijeh za svakoga čovjeka, čime je čovjek lišen besmrtnosti tijela i blaženstva. Zato Sv. Pavao i tvrdi, da su svi ljudi neposluhom jednoga čovjeka (Adama) postali grješnici“, kazao je propovjednik te posvijestio kako, iako je po nagovoru Zloga čovjek raskinuo prijateljstvo s Bogom, ipak mu je Bog je u svom naumu opet odlučio priskočiti u pomoć.

 Oslobođena svakog grijeha

„Kada je čovjek iz raja krenuo na svoj prognanički put, lutnju po bespućima povijesti, Bog je odlučio poslati mu Spasitelja koji će ga potražiti, otkupiti ga i donijeti mu radosnu vijest o neizmjernoj Božjoj ljubavi. Pa kada je došlo vrijeme da Bog ispuni svoj naum, pripremio je put svoga boravka među nama tako što će se kao i svaki čovjek roditi od žene i biti u svemu sličan nama osim u grijehu. Zbog toga je odabrao Blaženu Djevicu Mariju koju je u samom trenutku začeća oslobodio od svake ljage istočnoga grijeha. Marija kao Majka Božjega Sina ni u jednom trenutku svoga života nije mogla stajati pod vlašću grijeha.

Ona je tako oslobođena svakoga grijeha, kako onoga osobnoga tako i one iskonske krivnje koje su kao baštinici dionici sva djeca Adamova. A Marija je od samoga početka primila posvetnu milost, pa tako nije bila podložna iskonskom grijehu“, naglasio je mons. Jurišić, dometnuvši kako je ova vjera bila stalno prisutna u pučkoj predaji i tradiciji Crkve, zbog čega je Blažena Djevica Marija od samog početaka Crkve zauzimala posebno mjesto u pobožnostima vjernika i u liturgiji te pojasnio kako je Marija posebna po tome što je imala čast biti majka Božjeg Sina (Bogorodica), zbog čega je nagrađena izvanrednim Božjim milostima.

Gubitak i(li) razvodnjavanje vjere

„Stoga je razumljivo da je u Crkvi stalno bila prisutna i misao o Marijinu bezgrješnom začeću. Tu je vjeru Crkve papa Pio IX. 8. prosinca 1854. proglasio dogmom. Nakon toga čašćenje Bezgrješne bilo je još više rašireno u cijeloj Crkvi. Sluga Božji Josip Stadler piše kako se u ovoj dogmi naglašava dvoje: Prvo, da je Marija jedna od nas, pa je i ona, kao i svatko od nas, trebala Otkupitelja Isusa Krista. Drugo, da je Marija unaprijed  i na savršen način bila otkupljena. To znači, da je njoj i prije nego je bilo kakav grijeh mogao ili imao pravo dotaknuti se nje, milost Kristova došla na nju sačuvavši je unaprijed od toga da bi morala nositi baštinu Adamove krivnje“, kazao je propovjednik, naglasivši na osobit način kako se danas na svetkovinu Bezgrješne spominjemo i 105. obljetnice blaženog preminuća sluge Božjega Josipa Stadlera, koji je posebno častio Blaženu Djevicu Mariju Bezgrješnu te koji kaže da nam Marija i danas sjaji kao ona koja je sasvim bez ljage na sebi, čista i sveta. „Zato se i mi s cijelom Crkvom radujemo da je Bog po Mariji učinio novi početak za cijeli ljudski rod.“, tumači mons. Jurišić, upozoravajući pritom kako u suvremenom razmišljanju mnogih ljudi nema više mjesta za krivnju i grijeh. – što je  povezano ili gubitkom vjere u Boga ili njezinim razvodnjavanjem.

„Tamo gdje se ne priznaje Boga, tu nema više ni grijeha, ili najviše što se priznaje i o čemu žele pričati jesu nekakve pogrješke ili promašaji protiv ljudi s kojima živimo. Ovakvo sekularno i ateističko tumačenje nekakvom novom interpretacijom ipak ne može preinačiti sav onaj užas i sve strahote koji se u svijetu događaju svakoga dana“, zaključio je vrhbosanski kanonik i postulator kauze sl. Božjega Josipa Stadlera zazvavši Bezgrešnu nek' se zauzima za nas i priskoči nam u pomoć, jer ona je ona žena koja satire glavu starom neprijatelju ljudskog roda.

Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Molitva na Stadlerovu grobu

Na kraju mise mons. Jurišić, nazočni svećenici, časne sestre i vjernički puk pohodili su grob sluge Božjega Josipa Stadlera i izmolili molitvu za njegovo proglašenje blaženim.

Sluga Božji Josip Stadler (1843.-1918.) bio je prvi vrhbosanski nadbiskup nakon obnavljanja redovite crkvene hijerarhije u BiH te utemeljitelj Družbe sestara Služavki malog Isusa (24. listopada 1890.) koje su danas njegove duhovne kćeri.

J.Vr.,KT