Koliko god je posljednja, još je više - prva!
Na Veliki četvrtak, 28. ožujka, u sarajevskoj je prvostolnici Presvetog Srca Isusova svečano proslavljena misa Večere Gospodnje.
Euharistiju je predvodio vrhbosanski nadbiskup metropolit i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić uz koncelebraciju 15-ak svećenika među kojima su bili: vrhbosanski nadbiskup u miru Vinko kard. Puljić, apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini i u Crnoj Gori nadbiskup Francis Assisi Chullikat, otpravnik poslova Apostolske nuncijature u BiH mons. Javier Camañes-Forés i generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, javlja Nedjelja.ba.
Na početku misnoga slavlja mons. Vukšić pozdravio je nazočne, na osobit način kardinala Vinka i nadbiskupa Chullikata te potaknuo vjernike na molitvu za svećenike kako bi im uvijek mogli posluživati Isusovu prisutnost, njega samoga. “Najljepše u našoj službi je biti posrednik Božjega milosrđa. To je služba iznad koje sigurno nema veće časti. I najlošije što se svećeniku može dogoditi, jest da bude, ne daj Bože, zapreka dolasku Božje milosti u duše i živote u zajednici izabranog narodu. I večeras, dok zahvaljujemo Gospodinu za dar njegove prisutnosti, molimo ga da nam oprosti sve slabosti - i nama, prezbiterima, i vama, Isusovim vjernicima, ako smo nekada bili zapreka dolasku njegovog milosrđa i njegova blagoslova u duše i živote“, kazao je nadbiskup Vukšić.
Isus je ostavio samog sebe
Započevši svoju meditaciju, umjesto uobičajene propovijedi, nadbiskup je vrhbosanski podsjetio kako su uskrsni dani puni bitnoga sadržaja kršćanske vjere i živi ih se sa zahvalnošću uvijek na način sjećanja i čitanja njihove poruke i simbolike. „Veliki četvrtak je tako dan sjećanja na događaj Posljednje večere, kad je Isus ustanovio sakrament Reda i Euharistije, a još više to je dan kad je, na euharistijski način, započeo trajan Isusov ostanak među ljudima. Koliko god je posljednja, još je više prva“, tumačio je te dodao kako je Velik petak dan sjećanja na Isusovu strašnu muku i smrt i na bujice ljudske zlobe, a još više je to dan iz kojega Isus svojim primjerom vjernosti, koju je pokazao usred zlobe čija je bio žrtva i protiv svake zlobe, sve poziva na vjernost Božjoj volji i njegovim zakonima.
„Grob i šutnja Velike subote postavljaju teško pitanje: Je li smrt kraj svega, a mrak groba zadnje što se čovjeku događa? Na šutnju subote i prijetnju groba, sutrašnji događaj Isusova uskrsnuća odgovara: Ne tražite živoga među mrtvima jer je uskrsnuo“, potaknuo je don Tomo kazavši i kako otada pa do kraja svijeta, kršćani na temelju toga događaja s radošću ispovijedaju i stalno ponavljaju: Vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni. To jest, ne sȁmo u Isusovo uskrsnuće, nego u uskrsnuće također svoga tijela i svoj život vječni“.
Nadalje u svojem je razmišljanju naglasio i kako prije odlaska s ovoga svijeta, dragim osobama se ostavlja uspomena, a najdražima najdraža uspomena, dok je prije odlaska s ovoga svijeta, Isus svim dragima, ostavio najviše što je mogao, više od bilo kakve uspomene – ostavio je samoga sebe.
Sveto trodnevlje
„Jedno je stvar sjećanja Crkve a drugo je stvar vjere te iste zajednice Isusovih učenika. Crkva se onoga događaja sjeća kao Isusove zadnje večere na zemlji, ali taj isti događaj čita i vjeruje kao početak Isusove trajne prisutnosti među svojima, odnosno kao sponu koja povezuje dva načina njegove prisutnosti i trajanja“, pojasnio je nadbiskup Vukšić te dodao kako su ovi dani u središtu cijele liturgijske godine.
„Ovo sveto trodnevlje: večere Gospodnje, njegove muke i smrti te uskrsnuća je vrhunac, srce i središte sveukupnoga liturgijskog, molitvenog i duhovnog života Crkve. Slično kao što je nedjelja to sve u jednome tjednu“, kazao je, podsjetivši i kako četrdeset dana korizme simbolički podsjeća na duge godine prolaska kroz pustinju koje je izabrani narod živio u njezinim kušnjama na čije kraju su ušli u slobodu. Kroz tih četrdeset dana hodili smo putem obraćenja, stazom izlaska iz prijašnjega, uzbrdicom uzlaska prema boljemu, sa željom ulaska u slobodu od grijeha.
„Zahvaljujemo Jaganjcu Božjemu koji je oprostio i naše slabosti, blagoslovio nas obraćenjem i uveo u obećanu duhovnu zemlju slobode“, zaključio je svoje razmišljanje vrhbosanski nadbiskup.
Poslije pričesti Sveto Otajstvo je u procesiji preneseno u bočnu lađu katedrale kamo će na Veliki petak i na Veliku subotu dolaziti vjernici i moliti se u tišini.
Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.
J.Vr., KT
