Najradosnija kršćanska svetkovina proslavljena u katedrali

Vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. Tomo Vukšić slavio je na Božić, u ponedjeljak 25. prosinca, u sarajevskoj prvostolnici Srca Isusova svečanu euharistiju.

Koncelebriralo je 15-ak svećenika među kojima je bio generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić kao i provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, javlja Nedjelja.ba.

Na početku nadbiskup Vukšić pozdravio je nazočne u katedrali i one koji su misu pratili preko televizijskog programa BHT1 i radijskih valova, te svima čestitao Božić. "Radujemo se Božjoj blizini. Radujemo se što je Bog s nama i među nama. Na početku ove mise svojim pokajanjem omogućimo Njemu, poravnajmo mu putove i staze, kako bi se nastanio u našim savjestima, životima, razmišljanju i ponašanju. Neka dragi Bog u našem obraćenju učini još više prisutnim kraljevstvo nebesko u ovome svijetu", kazao je pritom mons. Vukšić.

Dionik božanske ljubavi

Na početku prigodne homilije naslovljene Hajdemo do Betlehema. Pogledajmo što se dogodilo! nadbiskup Vukšić je tim naslovom podsjetio na riječi kojima su pastiri poticali jedni druge kako bi vidjeli što se dogodilo u Betlehemu nakon što im je glas nebeski javio radosnu vijest. "U radosti što je Bog blizu i u znak zahvale i pohvale Bogu za taj blagoslov dolaska Gospodina među ljude, nebesa su pjevala i izgovarala riječi: 'Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!' (Lk 2,14)", kazao je podcrtavajući kako su to riječi anđela koje Crkva redovito ponavlja kad na svečan način slavi svetu misu.

Podsjetio je kako je u danima Isusova rođenja u Betlehemu bilo mnogo ljudi jer se odvijao popis koji je naredilo Rimsko Carstvo. "Tako je velik broj ljudi vjerojatno bilo prvo što su pastiri zapazili kad su došli u ovo mjesto, no to ih vjerojatno nije previše zanimalo jer ih je dovela želja da vide događaj koji im je obznanio Gospodin", istaknuo je mons. Vukšić posvješćujući kako su ti jednostavni ljudi u Betlehemu našli Mariju, Josipa i novorođenče "onako kako im je bilo rečeno te su se kasnije vratili slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli" (Lk 2,16-20).

U nastavku propovijedi zaželio je da svi "u duhu odemo do Betlehema i u vjeri pogledajmo što se dogodilo". "U jednom prastarom govoru o blagdanu Rođenja Gospodinova čitamo sljedeće riječi: 'Radujmo se, jer nam se danas rodio naš Spasitelj. I ne smijemo biti žalosni danas kad slavimo rođendan Života. Gospodin je uništio strah od smrti i obradovao nas obećanjem da će nam dati vječni život. I neka se nitko ne izdvaja iz ove radosti. Svi imamo jedan jedini razlog općega veselja: naš je Gospodin uništio grijeh i smrt i, kao što nikoga nije našao bez grijeha, tako je došao da nas sve spasi. Neka se raduje pravednik, jer se približuje pobjedi. Neka se veseli i grešnik, jer je pozvan na oproštenje'", citirao je nadbiskup Leona Velikoga ističući kako po Gospodinu „svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega“ (Iz 98,3) i zato neka sva zemlja kliče, raduje se i pjeva.

"Osim što je sjećanje na dan Isusova rođenja razloga velikoga slavlja, ovo je također dan naše duboke zahvale Bogu Ocu što nam se po svome Sinu i Duhu Svetomu smilovao, oživio nas od smrti grijeha i pozvao da po Kristu budemo novo stvorenje i novo Božje djelo, odnosno da sa sebe svučemo staroga čovjeka s njegovim lošim djelima i da, kao dionici Kristova rođenja, obučemo se u novoga čovjeka", dodao je nadbiskup citat Leona Velikog koji je potaknuo kršćane da upoznaju svoje dostojanstvo jer su postali dionici dionik božanske naravi, te se stoga ne bi trebali "grešnim životom vraćati na prijašnju podlost".

U završnom dijelu propovijedi dodao je da "nakon što su glasovi s nebesa otpjevali slavu i hvalu Bogu, isti anđeli su zaželjeli i molili mir svim ljudima i svakom čovjeku ponaosob jer je svaki miljenik Božji".

"Hajdemo u duhu stoga, draga braćo i sestre, još jednom do Betlehema i pogledajmo što se pod tim vidom događa u Isusovoj domovini i na dosta drugih strana u svijetu! Svako vrijeme je imalo svoje izazove, tjeskobe, kušnje i probleme. Pa i tragedije. Toga, nažalost, sebe nije poštedjela ni jedna generacija ljudi. No, od svega toga čovjek najteže proživljava muke, koje tište njega osobno i njegove suvremenike, jer ono što je pripadalo ranijim generacijama u nama postoj sȁmo na način memorije. I traje u obliku pamćenja koje čuvaju pojedinci, obitelji, narodi ili arhivi i znanstvene studije. I razlikuje se od sadašnjih muka i tjeskoba po tomu, što naša generacija nije osobno proživjela ono što je pripadalo drugim vremenima", kazao je i podcrtao kako je, usred svega toga, pa i usred velikih tragedija, radost Božića uvijek je velika, ponajprije zbog iskazane Božje ljubavi i zbog Božjega poziva, upućenoga svima, da čovjek svojim životom napusti grešnu prošlost i da joj se ne vraća.

Hod za Isusom

Kazavši kako je Sveta Obitelj imala gorko iskustvo progona iz vlastite domovine tijekom cijeloga svog života, u kojemu nije manjkalo kušnja, ali je Isus ipak bio propovjednik i svjedok nade i usprkos svojoj beskrajnoj dobroti, završio je ovozemaljski život kao žrtva ljudske zlobe, nepravde i nasilja.

"Ratovi, stradanja, nasilje, progoni, izbjeglički valovi i teška sudbina tolikih ljudi koji bježe nikada se bi smjeli događati ali, nažalost, 'kainovski sindrom' nikada nije nestao iz nakana, razmišljanja i ponašanja nekih ljudi. No, usprkos svemu, ne sȁmo da nam Isus može biti utjeha i izvor nade i vjere, već on to jest (...) Isus je radost koja njegovim primjerom ustrajnosti i vjernosti pomaže, da se s optimizmom i dobrotom, naspram svakoga zla, prolazi kroz izazove i tjeskobe. Takav način života je hod za Isusom", kazao je dajući slikovit prikaz toga hoda kao put za svjetiljkom u mraku pri čemu svjetiljka ne „gasi mrak“ nego kroz mrak osvjetljava put prema cilju. U tom kontekstu je podcrtao da se ima razumjeti zašto je Isus nazvan svjetlom, koje je došlo na svijet ( Iv 1,9) i zašto su kršćani poslani biti svjetlo svijeta. "I u skladu s tim Isusovim naukom, naša je zadaća, poslanje i čast u razmišljanju, govoru i ponašanju biti znakovi Isusa, koji je naša nada, to jest pomagati ljudima koji trpe te moliti i činiti da bude zaustavljena svako nasilje i zla nakana", rekao je mons. Vukšić koji je na kraju euharistije, u ime Svetoga Oca, svim nazočnima, koji su ispovjeđeni te pričešćeni, udijelio blagoslov s potpunim oprostom.

Liturgijsko slavlje skladnim pjevanjem i sviranjem animirao je Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića, regens chori prvostolnice.

Ž.I., KT