Susret svećenika Toliškog arhiđakonata
U četvrtak, 5. ožujka u župi Sv. Vida u Vidovicima, kod Orašja, održan je susret svećenika Toliškog arhiđakonata koji se sastoji od tri dekanata: Brčanskog, Doborskog i Šamačkog.
Najprije je u župnoj crkvi vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. Tomo Vukšić predslavio sv. misu u koncelebraciji sa 40-ak svećenika među kojima su bili: generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, toliški arhiđakon preč. Darko Tomašević, brčanski dekan preč. Niko Josić, OFM, doborski dekan preč. Ilija Orkić, šamački dekan preč. Marijan Živković, OFM, dio članova Ordinarijata vrhbosanskog te župnik domaćin vlč. Marijan Brkić.
Odgojiteljska uloga svećenika
Na početku svoje propovijedi vrhbosanski nadbiskup najprije je zahvalio svećenicima za svjedočenje kršćanske ljubavi i naviještanje evanđelja. Zatim je progovorio o naravi svećeničke službe podsjećajući kako je ona nastavak Kristova služenja. „Svećenik je u službi posvećenja članova zajednice Božjega naroda kad s njom i za nju slavi sakramente i ostale znakove Božje prisutnosti, blagoslova i milosti. Poučava pojedince i zajednicu kad naviješta Riječ Božju, a svećenik je najbolji Kristov svjedok kad molitve i pouke, koje vrši, potvrđuju njegova konkretna djela kršćanske ljubavi koja osobno čini i umnaža“, kazao je mons. Vukšić te se osvrnuo na još jednu važnu svećeničku ulogu – odgojitelja Božjega naroda. „Svećenikova odgojiteljska uloga nije pedagoška kao što je odgoj koji vrše roditelji prema svojoj djeci. Nije ni edukativna kao ona koju vrše predane osobe u odgojnim i školskim sustavima prema svojim polaznicima, nego se radi o odgoju u vjeri, koji je često zahtjevan više negoli drugi oblici odgoja. Odgoj, koji svećenik vrši, u svom načinu sastoji se od nasljedovanja primjera Krista odgojitelja te je upućen prema postizanju duhovne zrelosti vjernika i njihovu prihvaćanju Kristova nauka i primjeni njegova morala. On pretpostavlja sve druge dobre oblike odgoja i nadograđuje se na njih“, pojasnio je propovjednik te dodao: „Svećenici kao odgojitelji u vjeri, sami ili preko drugih osoba, dobrih suradnika u dušobrižništvu, brinu se da pojedini vjernici budu u Duhu Svetom dovedeni do toga da razvijaju vlastiti poziv po evanđelju, da dođu do iskrene i djelotvorne ljubavi prema drugima i dospiju do slobode kojom nas je Krist oslobodio.“
Umnažati duhovno bogatstvo
U završnom dijelu propovijedi nadbiskup Tomo osvrnuo se na duhovno bogatstvo kojega su svećenici pozvani umnažati. „Ono raste, umnaža se i osnažuje u mjeri u kojoj se nepovratno daje drugima. To jest, Isusovi učenici stječu bogatstvo dijeleći ga s drugima i raduju se tuđem napretku prema kršćanskoj zrelosti. Dok se trudi dospjeti u stanje odgojenog odgojitelja te se trudi vršiti to časno poslanje na najbolji mogući način, svećenik stalno ima pred očima opomenu Isusa, svog odgojitelja i odgojitelja svih svećenikovih odgajanika, iz današnjeg odlomka Lukina evanđelja (16,19-31), da se samo dobrim djelima potvrđuje vlastita vjera. Radi se o Isusovoj prispodobi o bogatašu, koji nije imao oko da bi uočio potrebe siromaha, niti srca da bi mu udijelio od svoga bogatstva“, upozorio je mons. Vukšić te zaključio: „Svećenici kao graditelji zajednice kršćana i odgojitelji duša, svjesni bogatstva koje imaju i kojemu služe, nikada se ne daju uvjetovati i nisu u službi bilo kojeg pokreta, ideologije ili neke ljudske stranke nego, kao vjesnici evanđelja i kao pastiri Crkve, svoje snage ulažu u duhovni rast Kristova tijela i tako odgajaju pojedince, pokrete, ideologije, kulturu i stranke. Zajednica i svećenik u njoj se izgrađuju i napreduju prema kršćanskoj zrelosti, ako imaju svoj korijen i stožer u svetkovanju presvete euharistije po kojoj je Krist prisutan. Od nje, dakle, od Krista koji odgaja, treba započeti svaki odgoj svećenika i duha zajedništva. No, svetkovanje euharistije je iskreno i potpuno, ako vodi do stvarnoga vršenja djela ljubavi, do uzajamnoga pomaganja, do misijske djelatnosti i drugih različitih oblika kršćanskoga svjedočenja.“
Imovinsko-pravne teme
Nakon euharistijskog slavlja održan je radni dio susreta kojega je, nakon uvodne molitve, moderirao preč. Tomašević. On je, kao arhiđakon, najprije imao osvrt o kanonskim vizitacijama koje su napravljene u proteklom razdoblju. Istaknuo je specifičnosti svakog pojedinog dekanata, kao i izazove s kojima se svećenici i te zajednice susreću.
Zatim su dekani imali izlaganja o imovinsko-pravnim odnosima na nekretninama župa u njihovim dekanatima, ali i o oduzetoj imovini. Uslijedila je rasprava u kojoj su sudionici mogli dati svoje prijedloge glede spomenutih tema te podijeliti svoja dosadašnja iskustva.
Uz to su sudionici dobili informacije o nekim aktualnostima koje se tiču Vrhbosanske nadbiskupije.
Podsjećanja radi sljedeći Arhiđakonatski susret za svećenike Gučogorskoj arhiđakonata predviđen je za srijedu, 11. ožujka u Gučoj Gori.
D. K.
