Isus Rođenjem ulazi u ljudsku stvarnost

Vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić i vrhbosanski nadbiskup koadjutor mons. Tomo Vukšić u prigodi najradosnije kršćanske svetkovine uputili su božićnu poruku koju prenosimo u cijelosti.

Sv. Luka evanđelist zapisa: „I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu“ (Lk 2,14).

Jedan župnik dao je Bibliju u slikama đaku nižih razreda. I nakon nekog vremena ga pitao je li ju pročitao. Odgovorio je: „Cijelu sam pročitao za tjedan dana.“ A na župnikovo pitanje: „Što ti je bilo najljepše u tom čitanju?“, dječak je odgovorio: „Da se Isus rodio među nama.“

Isus je sišao u našu stvarnost

To je otajstvo koje slavimo i treba ga doživjeti radosno i s lijepom vjerom: Isus je sišao u našu stvarnost. No, dok proživljavamo zbunjenost pa i strah zbog koronavirusa i svih posljedica vezanih uz pandemiju; dok proživljavamo ozračje javnog mnijenja u kojem se ljudima krade nadu; upadamo u kušnju zaboraviti kako je Isus ušao u našu zbilju i tako nam približio Boga i nas približio Bogu. Onako kao što Sv. Ivan u  Proslovu Evanđelja završava: „Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani“ (Iv 1,18).

Anđeo je u poruci Sv. Josipu citirao proročke riječi: „Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!“ (Mt 1,22).

Izvor božićne radosti u tomu je što je Bog ušao u našu stvarnost rodivši se kao dijete da bi nam očitovao svoju ljubav i zagrlio nas u našoj stvarnosti.

A da bi ta vjernička radost bila potpuna, pripravljamo srca da se Bog, koji je s nama, rodi i u našim dušama. Ta priprava kroz vrijeme došašća – uz poštivanje odredaba nadležnih vlasti u vrijeme pandemije – neka bude po obavljanju osobne ispovijedi i kroz kajanje kojim otvaramo srce Isusu da se On u njemu nastani.

Mir koji će zagrijati i međuljudske odnose

Da bi istinski božićni mir zaživio u nama i među nama, opraštamo jedni drugima jer je i nama Bog oprostio. Taj božićni mir treba zagrijati naše međuljudske odnose kroz pomirenje i praštanje te izgrađivanje međusobne solidarnosti. Kao što je nas Bog obradovao svojom blizinom, i mi želimo tako svojom ljubavlju, pa makar i skromnim gestama, donijeti radost onima koji nas trebaju i našu pomoć očekuju.

Za to je potrebno ne skrivati se od Boga, nego mu otvarati vrata svoje duše i što češće zapodijevati razgovor s Njime. Kao što je papa Benedikt XVI. na 20. svjetskom danu mladih (Köln, 16.-21. kolovoza 2005.) naznačio da molitvu valja doživjeti „kao dijalog s Bogom čiju ljubav osjećamo te komu i sami želimo uzvratiti ljubavlju…“ Kazivao je još: „Otvorite svoje srce Bogu, pustite da vas Krist iznenadi! Dopustite mu da vam govori tijekom ovih dana! Otvorite vrata svoje slobode njegovoj milosrdnoj ljubavi!... Doživite osloboditeljsko iskustvo Crkve kao mjesta Božjeg milosrđa i nježnosti prema ljudima.“

Da bismo naučili moliti, prvo naučimo Božju riječ srcem čitati i slušati. U ovoj Godini Riječi Božje neka posebno u božićnom vremenu odjekuje, ne samo u našim srcima, nego i u našim obiteljima Božja riječ koja se utjelovila i rodila.

Put učvršćivanja vjere

Slaviti Božićno otajstvo jest put učvršćivanja vjere u osobnom životu, koja će izgrađivati obiteljsko i župsko zajedništvo. Neka to svjetlo vjere obasja našu nadu i neka nam pomogne prigrliti život s ljubavlju koja nam se očitovala i darovala.

Ne dopustimo da nam u slavlju Božića ukradu Isusa mentalitetom potrošnje ili možda frustracije jer smo ove godine, u fizičkim i materijalnim okvirima, prinuđeni skromnije slaviti svetkovinu. Narodna izreka veli: „Nije bogat onaj koji puno ima, nego komu malo treba“, tj. onaj koji je i s malo zadovoljan. Ne dajmo se zavesti javnim mnijenjem koje potrošačkom groznicom nameće zaborav Isusa u slavlju Božića. Posebno je opasno što je nastala klima da se troši više nego se ima, pa onda nakon toga nastane napetost i tjeskoba kako nadoknaditi potrošeno. Nažalost, nije to napast samo pojedinaca, nego i cijelog društva. Naspram tomu, slavlje Božića je svetkovina jer slavimo Boga koji nam je blizu. Božić nije „praznik“, nego blagdan jer nam je Bog darovao sve svoje blago, te ne slavimo prazninu, nego očitovanu ljubav Božju.

Ne stidimo se Božića

Zapažamo da se sekularizirani svijet počeo stidjeti imena Božić pa čak i ne spominje Isusa. A mi, sačuvajmo bit Božića i tako svjedočimo svoju vjeru i riječima i primjerom.

U tom duhu želimo posebno da Božić u svima probudi iskrenu ljubav prema životu. Neka to dožive djeca: ne toliko da ih zatrpamo darovima, nego neka u srcu osjete da su prihvaćena i vrjednovana te ih približimo Isusu i Isusa njima. Zato vama, djeco, želimo istinski radostan i blagoslovljen Božić.

Kao što se Isus udomio na zemlji kroz Nazaretsku Obitelj, neka istinski donese radost, mir i slogu u svaku našu obitelj: da svi znaju vrjednovati život od samoga začeća do prirodne smrti.

Svim bolesnima, razočaranima, onima koji su izgubili nadu, božićno svjetlo neka donese utjehu i probudi pouzdanje u Boga koji nam se približio i kroz Božićno Dijete očitovao svoju ljubav.

Neka svaki čovjek u svom životu i radu prepozna u ovom Božićnom Djetetu izvor radosti i snage suočavajući se sa svagdašnjicom i svim izazovima.

Pandemija koronavirusa nametnula je pravilo fizičke distance jednih od drugih kako bi se smanjila mogućnost širenja zaraze. I dok tako uzajamno čuvamo svoje fizičko zdravlje, srcem možemo i trebamo biti blizu jedni drugima i zbiljski izražavati radost Božića te uputiti iskrene čestitke.

Čestitajući Božić, želimo vam svima dobro zdravlje u tijelu i duši. I neka vas dragi Bog čuva, a Isusova Majka, zdravlje bolesnih, neka vas zagovara.

Čestit Božić i blagoslovljeno Novo 2021. ljeto!