Mnoštvo vjernika na posljednjem ispraćaju mons. Luke Kesedžića

Na Četvrtu korizmenu nedjelju, 27. ožujka u Odžaku, na groblju Novo Selo – Ivankovići, u prisutnosti nekoliko stotina vjernika slavljena je misa zadušnica i nakon nje uslijedili su ukopni obredi zemnih ostataka mons. Luke Kesedžića.

Sv. misu predslavio je vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. Tomo Vukšić. S njim u koncelebraciji bilo je 80-ak svećenika, među kojima doborski dekan i župnik domaćin preč. Ilija Orkić koji je izrekao riječi pozdrava te izrazio sućut rodbini pokojnog mons. Kesedžića.

Potreba obraćenja

U prigodnoj propovijedi mons. Vukšić najprije se osvrnuo na evanđeoski odlomak Lukina evanđelja koji se čitao tu nedjelju te istaknuo kako za njega postoje različiti nazivi: rasipni ili odlutali sin, milosrdni otac… „Kako god ovu Isusovu prispodobu promatrali, naslovljavali u svakom slučaju ona je vrlo prikladna za ovo korizmeno vrijeme. Bilo da je zovemo prispodobom o rasipnom sinu ili kćeri, ako baš hoćete, potrebno je govoriti o napasti udaljavanja od oca nebeskoga. Svaki od nas u sebi nosi opasnost poći putom odlutalog sina. S druge, pak strane, svaki od nas u sebi nosi napast da se možda ponaša na način onoga sina koji je ostao doma, navodno doma s ocem, ali zapravo nikada tu nije bio do kraja jer se ne zna radovati obraćenju brata koji je bivši odlutali, a u jednom času postaje obraćeni“, pojasnio je vrhbosanski nadbiskup.

U nastavku je kazao kako je najispravniji naziv te prispodobe o milosrdnom ocu jer on jednako svoje milosrđe jednako pruža prema oba oblika lutanja. „I jednom i drugome treba obraćanje, ali i prema jednome i prema drugome milosrdni otac pruža svoj blagoslov milosrđa i od oba očekuje obraćenje i raduje se tomu“, kazao je propovjednik uz napomenu kako svaki grijeh učinjen na zemlji je ujedno i grijeh protiv neba. „U ovo korizmeno vrijeme kada s ovoga svijeta ispraćamo zemne ostatke brata svećenika potrebno je da i u njegovo ime i u ime njegova propovijedanja koje je trajalo godinama ponovimo ovu misao o potrebi obraćenja. Vjerujemo da je on koji je bio propovjednik i svjedok u ime Crkve ovih Isusovih poruka sam doživio obraćenje u ovo korizmeno vrijeme kada ga je Gospodin pozvao s ovoga svijeta na bolji“, poručio je mons. Vukšić te je izrazio kršćansku nadu da će se svi jednom s Kristom radovati zauvijek. Tumačeći otajstvo smrti usporedio ju je s tunelom na cesti kojom se putuje kazavši da iako u trenutku ulaska prevladava tama na kraju ipak dolazi svjetlo. „Ne prija nam onaj mrak tunela, onaj trenutak odsutnosti svjetla i prijelaz iz jednoga oblika u drugi kada imamo dojam da se ugasilo svjetlo, a zapravo očekujemo s druge strane. Smrt je za nas samo trenutak u kojemu se život ne oduzima nego se mijenja. Pokojni svećenik Luka bio je svjedok upravo toga svjetla“, napomenuo je vrhbosanski nadbiskup te je završno zahvalio pokojnom mons. Kesedžiću za svećeničko služenje kako u Vrhbosanskoj nadbiskupiji tako i u posljednjim godinama u inozemstvu.

Životopis mons. Luke Kesedžića

Nakon popričesne molitve životopis mons. Kesedžića, kojega je pripremio generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić pročitao je kancelar preč. Mladen Kalfić. Među ostalim podsjetio je kako je pokojnik rođen je 24. srpnja 1962. u Novom Selu, u župi Glavosjeka Sv. Ivana Krstitelja u Odžaku, u kojoj je i kršten. Osnovnu školu pohađao je u rodnom gradu, srednju u dječačkom sjemeništu u Dubrovniku, a filozofsko-teološki studij na Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi u Sarajevu (današnji Katolički bogoslovni fakultet). U katedrali Srca Isusova u Sarajevu primio je sveti red đakonata, 27. studenoga 1988., a u istoj katedrali zaređen je za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije, 29. lipnja 1989. Podsjetio je na službe u kojima je pokojnik djelovao u 33 godina svećeništva: Crkvici-Zenica (1989.-1990.) i u župi Uznesenja BDM u Komušini (1990.-1991.); upravitelja samostalne kapelanije u Tarčinu (1991.-1994.), župnika na Stupu (1994.-2003.) i ekonoma Vrhbosanske nadbiskupije (2003.-2014.). Od 2014. do 2019. djelovao je u biskupiji Gurk-Klagenfurt na župama Eberndorf (2014.-2015.) i Gallizien, Abtei i Mochling (2015.-2019.), a od 2019. do svoje smrti bio je voditelj Hrvatske katoličke misije u Innsbrucku.

„Od prvog do posljednjeg trenutka svog svećeništva i pastoralnog djelovanja, mons. Luka se zalagao oko dobra duša koje su bile povjerene njegovoj pastoralnoj i duhovnoj skrbi, oko boljitka čovjeka uopće, oko dobrobiti Crkve i Vrhbosanske nadbiskupije kojoj je s ponosom pripadao i koju je – u što su se mnogi vrlo lako mogli uvjeriti – itekako volio i za nju sebe davao! Njegovo predano, nesebično i plemenito ljudsko i svećeničko djelovanje posebno je bilo vidljivo u župi Stup, u čiju duhovnu i materijalnu izgradnju je ugradio veliki dio sebe, a isto vrijedi i za druge župe u kojima je djelovao. Potvrda tome jest prisutnost vjernika iz tih istih župa“, kazao je preč. Kalfić te je uputio riječi sućuti ožalošćenoj obitelji.

Oproštaj od pokojnika

U ime generacije ređenika iz 1989. od svoga kolega prigodnim riječima oprostio se i župnik u Vidovicama vlč. Marijan Brkić. Podsjetio je na njihove zajedničke trenutke od bogoslovskih i ratnih godina te je od svih zatražio neka oproste Luku ono što je učinio u svojoj slabosti kazujući kako je siguran da pokojnik sa sobom u zemlju nije odnio nikakvu zamjerku nikome.

Stjepan Kesedžić, pokojnikov bratić u svom emotivnom govoru u ime obitelji oprostio se od pokojnog strica. Nakon toga uslijedili su ukopni obredi na mjesnom groblju koje je predvodio nadbiskup Vukšić.

Podsjećanja radi mons. Luka preminuo je u večernjim satima 22. ožujka u Innsbrucku u 60. godini života i 33. godini svećeništva.

KT