XXVI. Sabor svećenika Vrhbosanske nadbiskupije

Na Uskrsnu srijedu, 20. travnja u Sarajevu je održan Sabor svećenika koji pastoralno djeluju u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, a koji je ove godine anticipiran zbog redovitog provincijskog kapitula Franjevačke provincije Uzvišenja Sv. Križa Bosne Srebrene.

Sabor je započeo euharistijskim slavljem u sjemenišnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda, koje je predvodio vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. Tomo Vukšić, u suslavlju vrhbosanskog nadbiskupa u miru Vinka kard. Puljića, provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Joze Marinčića, generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađana Ćosića, rektora Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa preč. Zdenka Spajića i ostalih okupljenih svećenika, njih 100-tinjak, javlja Nedjelja.ba.

Na početku, nazočne je pozdravio rektor Spajić koji je izrazio radost jer su se svećenici nakon dvije pandemijske godine ponovno okupili na ovom radosnom događaju.

Vrste „emausa“
Nakon svetopisamskih čitanja i naviještenoga Evanđelja, vrhbosanski nadbiskup uputio je prigodnu propovijed, osvrnuvši se na pročitani odlomak iz Lukina evanđelja. „Bilo je rano nedjeljno jutro, treći je dan otkako je Isus osuđen, razapet, umro i pokopan u tuđi grob jer svoga nije imao. Isusovi učenici su njegovu osudu i smrt doživjeli vrlo tragično (…) U takvoj situaciji straha i iznevjerenih nada tri žene su prve odlučile otvoriti svoja zaključana vrata i pojaviti se u javnosti. Bile su to Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. One su 'prvoga dana u tjednu' došle na mjesto Isusova ukopa, našle prazan grob (…) Nakon toga one su se vratile 'te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima' (Lk 24,9).

Nakon što se ovo dogodilo, neke Isusove učenike uhvatila je dodatna panika te su vrlo brzo bili na putu što dalje od Jeruzalema. To pokazuje primjer dvojice iz današnjeg evanđelja (Lk 24,13-35), koji su krenuli prema mjestu Emaus (…) Jedan se zvao Kleofa, a drugome ne znamo imena (…) Ova dvojica Isusovih učenika su primjer ljudi, koji su uvjereni, da su im potonule sve lađe (…) Zato je takvim osobama često svojstvena reakcija napuštanja svega i bijega na drugo mjesto“, podsjetio je nadbiskup.

U nastavku je objasnio kako je ova poučna zgoda iz Svetog pisma može biti od velike koristi svakom čovjeku, koji se bilo gdje i bilo kada nađe u teškim problemima i mukama. „No, vjerujem razboritim u događaju s puta u Emaus potražiti odgovor na neka današnja pitanja. Moramo imati hrabrosti i pitati se također: Što nama svećenicima, okupljenima danas, predstavlja pokušaj dvojice Isusovih učenika da odu u Emaus i što nam poručuje? Osnovna je poruka da iskren učenik (…) Isusa prepoznaje slušanjem njegove Riječi i slavljenjem sakramenta lomljenja kruha i da na takav način, u društvu s Isusom, otkriva volju Božju, doživljava vlastito obraćenje i prepoznaje koji su pravac, mjesto i način za vršenje svoga poslanja (…) Gori li u nama srce dok nam Isus govori? Hoćemo li ga prepoznati u lomljenju kruha? Hoće li oni, koje možda vuče bilo koja vrsta 'emausa', shvatiti poruku današnjeg Evanđelja? Hoće li se, kao Kleofa i njegov prijatelj, razočarati u svoja razočaranja te učiniti obrat i promijeniti pravac? Hoće li se pridružiti hrabrima, koji su također ponekada u strahu i pomalo razočarani, ali znaju da se problemi rješavaju samo tamo gdje nastaju i postoje? I hvala svima vama, braćo, koji tako činite“, poručio je, među ostalim, nadbiskup Tomo.

Razvijen preventivni pristup
Poslije svete mise uslijedio je radni dio susreta u dvorani Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije, tijekom kojega je mons. Ćosić uputio uvodnu riječ, te pozvao da se okupljeni prisjete onih svećenika koji su preminuli u posljednje dvije godine.

Moderatorica radnog dijela, umjesto opravdano odsutnog dr. vlč. Šime Maršića, bila je voditeljica Ureda za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije i profesorica zagrebačkog KBF-a dr. Sanda Smoljo Dobrovoljski.

Prije samog otvaranja teme Zaštita maloljetnika kao pastoralna potreba, i nadbiskup se kratko obratio istaknuvši kako je ovo u Vrhbosanskoj nadbiskupiji preventivna tema, a ne posljedična.

Uslijedila su potom online obraćanja. Najprije je uvodnu riječ u temu ovog susreta uputio predsjednika Instituta za antropologiju pri Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu dr. p. Hans Zollner, koji je okupljene ohrabrio u promišljanju što se može učiniti, počevši od bogoslovija gdje je ljudska izgradnja presudna za prevenciju zlostavljanja.
„Zašto je to važno? – Iskustva iz prošlosti poučila su nas da stvaranje i pisanje pravila i smjernica nije dovoljno. Naučili smo da jedino kroz odgojne i formativne programe možemo promovirati promjenu mentaliteta i stav, tako da 'mi' kao Crkva i 'ja' kao svećenik stavljamo dobrobit malenih i ranjivih osoba na prvo mjesto“, kazao je p. Zollner te u nastavku naglasio neke ključne točke za izgradnju svećenika: 1) Kvaliteta, a ne kvantiteta; 2) važnost dobrog praćenja; 3) potrebno je posvetiti više vremena i planirati individualnu izgradnju; 4) biskupije i religiozni instituti trebaju dovoljno formirane odgojitelje za njihov zadatak i 5) smjernice za svećeničku formaciju Kongregacije za kler.

Na njega se nadovezao dr. don Daniel Portillo Trevizo, svećenik, psiholog i profesor također na Institutu za antropologiju pri Gregoriani,progovorivši na temuPreventivni pastoral prezbitera. On je, među ostalim naglasio, kako je trajna formacija svećenika u biskupiji jedan je od najvažnijih elemenata adekvatnog crkvenog preventivnog sustava. „Odgoj svećenika je predložak zaštite i skrbi Crkve. Određeni način na koji pojedina mjesna Crkva brine o svojim svećenicima, treba biti motiv i poticaj jednakog postupanja sa zajednicom vjernika (…) Trajna formacija svećenika u perspektivi prevencije poziva prezbiterij da 'izađe' iz vlastite pastoralne udobnosti i da se odvaži doći do svih crkvenih periferija gdje se nalaze oni koji su posredno i neposredno pretrpjeli seksualno zlostavljanje i gdje se nalaze sekundarne žrtve koje trpe neizravne posljedice istog zlostavljanja.
Za svaki prezbiterij skrb i zaštita moraju biti zapovijed, koja nam s jedne strane omogućuje da budemo bliski drugima, a s druge nas strane uči poštivati granice njihove privatnosti. Biskupija s razvijenim preventivnim pristupom dopustiti će si u svome mentalitetu biti dirnuta; naviještat će Radosnu vijest pečatom Božje zaštite i nježnosti, izgrađujući sigurne sredine za one koji su njezini članovi“, poručio je don Daniel.

Prepoznati i djelovati
Na temu Spolno zlostavljanje maloljetnika i odgovor Crkve u svjetlu kanonskog prava progovorio je sudski vikar, biskupski povjerenik za zaštitu maloljetnika i profesor kanonskog prava na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu dr. fra Šimo Ivelj. Najprije je objasnio zašto se baš tema odnosi na „odgovor Crkve u svjetlu kanonskog prava“. „Zato jer se misli kako Crkva nije dovoljno dobro odgovorila, no uistinu – Crkva je odgovorila, samo je pitanje: koliko smo mi upoznati s tim njezinim odgovorom“, naglasio je fra Šimo.

„Crkva je napokon smogla snage da u 21. st. zauzme stav nulte tolerancije po pitanju odgovornosti počinitelja pedofilije unutar Crkve, kao i po pitanju onih koji su to zataškavali. Bilo je slučajeva – ne možemo reći da nije – kada se pojedini biskupi i redovnički poglavari nisu snašli pred prijavljenim zločinom zlostavljanja ili nisu shvatili ozbiljnost žrtava koje su stradale, te su one jednostavno bile zanemarene ili ih se uopće nije saslušalo (…) I Crkva je pozvana na ovo pitanje jasno odgovoriti i to je činila donoseći različite pravne odredbe“, napomenuo je dr. Ivelj te u nastavku u kratkim crtama prešao kroz spomenute odredbe.

Među ostalim, dalje je naglasio kako je papa Franjo nezaustavljiv po pitanju zaštite maloljetnika te je tako, uz ostalo, 2021. promijenio i čitavu VI. knjigu Zakonika kanonskog prava, a samim tim i kanon koji se odnosi na pedofiliju – 1398.

Progovorio je i o načinima zlostavljanja – odnosno koje radnje se sve ubrajaju u isto, te o načinima prijavljivanja zlostavljanja maloljetnika, odnosno ranjivih osoba.  

Na kraju je, klinička psihologinja i integrativna psihoterapeutkinja dr. Gordana Buljan Flander, koja je osnovala Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, održala predavanje Zlostavljanje djece: znakovi, podrška, oporavak. Ona je podijelila svoja iskustva o zlostavljanju djece koja se najčešće, kako je istaknula, događaju u obitelji. „Uvijek očekujemo da nam je obitelj mjesto koje nam je najsigurnije, ali zlostavljanoj djeci to je najnesigurnije mjesto. Kako bismo znali o koliko širokom problemu je riječ, samo ću vam navesti nekoliko podataka: u Europi je 18 milijuna djece doživjelo seksualno zlostavljanje; 44 milijuna fizičko nasilje; u svijetu – od sedam i pol milijardi ljudi – milijardu je doživjelo neki od oblika nasilja (…) I ono što je bitno – jest da najčešće zlostavljanja čine roditelji ili bliski članovi obitelji, i zato mi je drago da surađujemo jer vi, možete prepoznati, možete djelovati, možete zaštiti maloljetnike. Problem je sa zlostavljanjem roditelja to što više od polovice djece neće to nikome reći“, naglasila je dr. Gordana koja je kratko prošla kroz razne oblike zlostavljanja.

Među ostalim, iz iskustva rada s 1 700 maloljetnika, kazala je kako je samo njih dvoje ili troje „zlostavljano u Crkvi“, i to da svaki od tih slučajeva nije bio vezan uz klerika…

Mons. Slađan radni je dio programa priveo kraju podijelivši s okupljenima određene informacije oko pastoralnog djelovanja, te je druženje nastavljeno tijekom zajedničkog objeda u prostorijama Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.

Podsjetimo, ovaj 26. sabor svećenika koji djeluju u Vrhbosanskoj nadbiskupiji održan je nakon što je u prethodne dvije godine bio otkazan zbog pandemije koronavirusa.

J.P., KT