Misa bdijenja na Badnjak u sarajevskoj prvostolnici
U katedrali Presvetog Srca Isusova, u subotu 24. prosinca, u večernjim satima, svečano je proslavljena misa bdijenja koju je predvodio vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. Tomo Vukšić.
Koncelebrirali su: apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Francis Assisi Chullikatt, otpravnik poslova Apostolske nuncijature u BiH mons. Amaury Medina Blanco, generali vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, katedralni župnik i profesor KBF-a u Sarajevu dr. sc. vlč. Oliver Jurišić te još sedam svećenika, javlja Nedjelja.ba.
Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Vukšić najprije je na osobit način pozdravio nadbiskupa Chullikatta, nazočne svećenike, redovnice, bogoslove i vjernički puk. Nakon svetopisamskih čitanja i navještenog Evanđelja, na početku propovijedi mons. Vukšić podsjetio je kako je Isusovo rođenje blagdan pravde Božje koja je sinula kao svjetlost i planulo kao zublja njegova spasenja te protumačio kako je to tako jer je Bog, šaljući na svijet svoga Sina, koji je postao čovjek, sa sobom sjedinio čovječanstvo, „vjenčao“ je naše ljudsko stanje u svoj savez ljubavi.
Živjeti na dlanu Boga svoga
„Kao što se mladić ženi djevicom – veli Izaija – tako se Bog nama oženio. A živeći s Isusom i primjenjujući pravila njegova morala u svom životu, čovječanstvo nema više razloga svoju zemlju zvati ostavljenom ni opustošenom. Naspram tomu, čovjek će u Gospodnjoj ruci biti kruna divna i živjeti će na dlanu Boga svog, a njegova zemlja će biti milina Gospodnja (usp. Iz 62,1-5). Da bi dovršio svoje djelo spasenja, Bog od čovjeka očekuje i traži njegovu suradnju. Kao što je tražio suradnju od Marije i Josipa kod Isusova utjelovljenja, tako Bog od nas danas traži da budemo njegovu suradnici. I ne radi se sȁmo o tomu da nešto dobro uradimo, nego da Isusov način učinimo svojim načinom i njegova pravila zakonom svoga života“, potaknuo je propovjednik te pojasnio kako slaviti Božić znači činiti kao Isus, koji je došao radi ljudi u potrebi i sišao sa svojih visina do onoga tko je u potrebi.
„Slaviti Božić znači činiti također kao Marija koja se ponizno Bogu klanjala i s povjerenjem odnosila prema Božjim planovima, čak i kad nije dokraja razumjela što točno Bog namjerava. Slaviti Božić znači više šutjeti pred poniznošću i veličinom Boga i prepustiti se osluškivanju Božjega glasa u tišini", podsjetio je propovjednik, upozorivši pritom kako je moguće slaviti Božić i na pogrešan način tako da novosti s Nebesa ne budu u središtu, već da u prvi plan mi ljudi postavimo sebe i svoje tradicije, te dometnuo kako na takvu napast i mogućnost slavlja bez Slavljenika stalno upozoravaju brojni duhovni pisci, a u novije vrijeme učinio je to i Sveti Otac Franjo riječima: „Ako Božić ostane samo lijepa tradicionalna proslava, gdje smo u središtu mi a ne On, bit će to izgubljena prilika. Molim vas (…) Ne ostavljajmo po strani Slavljenika, kao što je bilo onda kad je 'došao k svojima, a njegovi ga ne primiše' (Iv 1,11).“
Stalno živjeti vlastito obraćenje
Nastavljajući, propovjednik je naglasio kako je poruka Božića stalna i uvijek ista a ona je: Bog dolazi da nas spasi, da spasi svakoga čovjeka i cijeli svijet. „I jer je taj Božji plan opći, on uključuje doslovce svakoga čovjeka. Zato Crkva i svaki vjernik u povodu toga blagdana vrlo radosno pjeva, ponavlja i naviješta: Radujte se, narodi! Božić je blagdan Božje blizine. Blagdan kojim se slavi susret Boga i čovjeka. Blagdan je to kojim se slavi Božji zagrljaj čovjekove stvarnosti“, pojasnio je propovjednik te poručio kako je, a da bi čovjek pristao na taj susret i ostao u zagrljaju Božje ljubavi, potrebno da stalno živi vlastito obraćenje, da ulaže u popravak sebe samoga, u ispravljanje svojih pogrešaka, da se s lutanja svojim stranputicama želi vratiti slici Božjoj koja je u njemu i ostvarivati je u svakodnevnom životu.
„Odnosno, to je jedini ispravan način da se izvorna i trajna radost ima u vlastitom životu i da tu radost prenosimo na druge ljude koji su, kao stvorenja Božja, svi jednako oblikovani na sliku i priliku Božju. To se čini prije svega širenjem istine da su svi ljudi među sobom braća i sestre i svi jednakoga dostojanstva, a potom djelima kojima ćemo dokazivati prijateljstvo i bratstvo i uzajamno se natjecati u zaštiti tuđega dostojanstva“, zaključio te posvijestio kako je Isusov nauk kojega u njegovo ime Crkva stalno ponavlja svim ljudima: „Jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća.“
Na kraju misnog bdijenja, nadbiskup je Vukšić svima nazočnima, zazivajući Božji blagoslov, poželio sretan Božić i poželio sretnu i uspješnu Novu godinu.
Misno slavlje skladnim pjevanjem animirao je Katedralni zbor Josip Stadler pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića, a misu koja je započela u 21. sat izravno je prenosio BHT 1.
J.Vr.,KT
