Održan 27. katehetski dan Vrhbosanske biskupije
U organizaciji Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije, 27. nadbiskupijski Katehetski dan održan je u subotu, 26. kolovoza u prostorijama Katoličkog školskog centra „Sv. Josip“ u Sarajevu.
Katehetski dan, redoviti godišnji seminar za katoličke vjeroučitelje/ice u osnovnim i srednjim školama s područja Vrhbosanske nadbiskupije, okupio je 90-ak sudionika iz cijele nadbiskupije, a dočekao ih je ravnatelj Katehetskog ureda Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i predstojnik Katehetskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Tomislav Mlakić, koji je uputio pozdravne riječi, javlja Nedjelja.ba.
Na osobit je način vlč. Tomislav, pozdravljujući okupljene, zahvalio generalnom vikaru Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađanu Ćosiću što se uključio u planiranje ove školske i vjeronaučne godine, poglavito u razgovore sa svećenicima koji će preuzeti i službu vjeroučitelja u školama.
„U novu školsku i vjeronaučnu godinu krećemo s postojećim vjeronaučnim udžbenicima – u Tuzlanskoj županiji su obećali da će svim učenicima pokloniti nove udžbenike – radit ćemo i po postojećem nastavnom planu i programu. U izradi je novi kurikulum – već je bio i u rukama naših biskupa – na vrijeme ćete biti informirani o svim promjenama koje će se dogoditi na tom području“, izvijestio je ravnatelj Mlakić te najavio kako će se do Božića održati redoviti dvodnevni duhovno-stručni susreti u sarajevskom Nadbiskupijskom centru za mlade Sv. Ivan Pavo II., nakon kojih će se više znati o ovoj tematici.
Nakon pozdravnih riječi, predavanje na temu Uloga kateheta u procesu usavršavanja kršćanskog života i djelovanja održao je profesora Svetog pisma na sarajevskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu dr. vlč. Dubravko Turalija.
Na početku svoga izlaganja, prof.Turajlija naglasio je kako se u sadašnjem društvu, ovoga podneblja, presijava triptih društvenih principa. „Prvi je onaj klasični hrvatski koji se – bez obzira na društveni sustav – isključivo oslanjao na obiteljske vrijednosti. Drugi je onaj koji je pod snažnim utjecajem određenog društvenog sustava, ali koji se najviše tajno sabotiralo. Konačno, treći je onaj antropocenski koji također oblikuje globalni sustav, ali koji se, za razliku od drugoga, ne sabotira nego preferira“, kazao je predavač, naglašavajući kako je u prvom ciklusu Crkvi pogodovala klima da bude prava gospodarica vjerske i društvene pouke, ali i vjerske i društvene discipline.
„U ciklusu totalitarizma, kada je doživjela i otvorene ofenzive, Crkva je s gospodarske pala na prognaničku stepenicu bez prostora za neku širu katoličku akciju ili akomodaciju, da bi danas u vremenu antropocena spala na još jednu stepenicu niže, gdje je i sam vjernički korpus stavlja na mjesto gubitnice negdašnje slave i časti. Naravno, crkva ad intra niti se osjeća niti se smije osjećati kao okamina, ali u svome djelovanju ad extra vidljiv je kamenac koji zahvaća njezine pogonske opruge, njezine grijače… jednostavno su primijetne naslage koje otežavaju njezin krvotok“, upozorio je dr. Turajlija te naglasio kako više nije riječ o vremenu nego o posljednjim trenutcima da se pošto-poto prokrči novi put ostvarenja Crkve ne samo u društvu nego i u našim obiteljima.
Poslije predavanja prof. Turalije, vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. Tomo Vukšić podijelio je kanonska poslanja vjeroučiteljima te nakon toga primijetio kako je dobro da se svećenici predaju vjeronauk u školama, ali istovremeno je upozorio i kako bi zbog toga mogao patiti pastoral u župama, posebice onima manjima.
Vrhunac 27. katehetskog dana bila je misa u crkvi Kraljice Sv. Krunice na Banjskom Brijegu koju je, uz koncelebraciju osam svečenika, predslavio nadbiskup Vukšić. Nakon svetopisamskih čitanja i naviještenoga evanđelja, nadbiskup je Tomo uputio prigodnu propovijed.
Na početku svoje propovijedi, podsjetio je kako se kršćanska vjera najvešćuje na dva načina: naučavanjem, koje obično nazivamo propovjedanjem i svjedočenjem, odnosno vlastitim životom.
„Na te dvije stvari, na to dvostruko poslanje, Isus je tijekom svoga zemaljskoga života mnogo puta podsjećao i poučava upravo svoje učenike. A samim tim i sve one koji će se u budućnosti sve do dana današnjega, uključujući i nas danas ovdje okupljene, ponositi Isusovim imenom i sebe smatrati Isusovim učenicima. Ne osobit način važnim je smatrao, neposredno prije svoga odlaska s ovoga svijeta, obnoviti ono što je višekratno tijekom svoga zemaljskoga života, poučavao, navješćivao i zahtijevao od vlastitih učenika. Tako je neposredno prije Uzašašća, samo da spomenemo jednu njegovu zgodu, svojim učenicima kazao da je njihova zadaća – propovijedati Evanđelje sve do kraja svijeta“, posvijestio je propovjednik te podsjetio i kao im je Isus također kazao, to svjedoči jedan drugi evanđelist, da im je poznato kako je navješćeno, da im je, dakle, poznato da će Isus biti osuđen, umrijeti i uskrsnuti i da je njihovo poslanje biti svjedoci tome u svijetu.
„… Druga stvar koju je Isus tijekom svoga naučavanja vrlo često tražio od svojih učenika, i naravno nikoga iz toga koji se ponosi njegovim imenom nije isključio, jest potreba sklada između naučavanje i svjedočenja. Između riječi i djela Isusovih učenika koji su poslani propovijedati, kao što smo citirali, i svjedočiti na ovome svijetu. Sklad između navještaja i života, između riječi i djela je nešto što je dio kršćanskoga identiteta. To nikako nije dano na volju nikome u Crkvi – niti biskupu, niti svećeniku, niti đakonu, niti običnom vjerniku, niti redovniku niti redovnici. To je poslanje, zahtjevi čast koje obvezuje doslovce jednako svakoga“, kazao je nadbiskup Tomo te zaključio kako je sklad između riječi i djela, sklad između navještanja i svjedočenja, sklad između sadržaja teoretskoga i životnoga poslanja, jest nešto što je kršćanski ideal i zahtjev.
Na kraju misnoga slavlja, mons. Vukšić pripomenuo je kako je zvanje vjeroučitelja u službi volje Isusove i kako se ono ostvaruje u Crkvi te kako im je čast, poslanje i zadaća svjedočiti i poučavati.
J.Vr.,KT
