Okupljanjem u Kraljevoj Sutjesci započeli Arhiđakonatski susreti 2026.

Župa i franjevački samostan Sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci, u četvrtak, 26. veljače bili su domaćini prvog ovogodišnjeg Arhiđakonatskog susreta u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, na kojemu su se okupili svećenici Fojničkog arhiđakonata.

Sudjelovalo je 40-ak svećenika koji pastoralno djeluju u četiri dekanata: Ramskom, Sarajevskom, Kreševskom i Sutješkom. Prema unaprijed utvrđenom programu najprije je u župnoj crkvi slavljena sv. misa koju je predslavio vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. Tomo Vukšić. S njim u koncelebraciji, među ostalim, bili su: generalni vikar VN-a mons. Slađan Ćosić, fojnički arhiđakon preč. Marko Zubak, dekani iz četiri spomenuta dekanata: mons. Marko Tomić, preč. Miroslav Ćavar, preč. Pero Brkić i preč. Josip Tomas, OFM, župnik domaćin fra Bono Tomić te dio članova Ordinarijata.

U službi Bogu i čovjeku

Na početku prigodne propovijedi mons. Vukšić najprije je izrekao zahvalu svećenicima koji nekada, u vrlo zahtjevnim uvjetima, predvode zajednice u molitvi, propovijedaju evanđelje te dijele sakramente. „Svećenička služba je posebno časna. Ona je to jer je u službi Boga i njegova najdražega stvorenja, čovjeka. A budući da je Bog je dao postojanje drugim stvorenjima radi služenja čovjeku (usp. Post 1,28-29), po toj svrsi svećeničko je poslanje u službi posvećenja također svih ostalih Božjih stvorenja i cijeloga svijeta (…) Zaista, beskrajna je čast svakodnevno biti u Božjoj blizini, naviještanjem Riječi biti glasnik Božji dok po svećenikovu govoru odjekuju Božje riječi, i slavljenjem sakramenata ljudima posredovati Boga samoga, njegovu milost i blagoslove. No, u mjeri u kojoj želi biti iskren prema sebi i ponizan prema Bogu, svećenik upravo ovu veliku čast i ulogu doživljava i živi istovremeno kao svoju najzahtjevniju zadaću jer se, kao čovjek, osjeća nedostojan mjesta na kojemu stoji i službe koju vrši. Tako je svakodnevna blizina Svetoga istovremeno ono najljepše i najteže u svećenikovu životu i njegovu služenju u crkvenoj zajednici naroda Božjega“, istaknuo je vrhbosanski nadbiskup.

Zatim je progovorio o četiri stožerne oznake Crkve u kojoj ona ostaje sjedinjena s Kristom, o kojima je svojevremeno pisao i papa Franjo, a one su: zajedništvo s Kristom i drugim ljudima, nauk i vjernost Božjoj Riječi, euharistijsko slavljete osobna i zajednička molitva. „U Crkvi, naravno, može postojati i mnogo drugoga, no, treba biti u okviru nauka apostolskoga, zajedništva, euharistije i molitve. No, sve to što niče na području kulture, umjetnosti, znanosti i razvitka općenito te postoji u Crkvi u obliku djela pojedinaca, kao i svaku situaciju u kojoj se Crkva nađe, uz otvorenost prema novim načinima, treba prosuđivati i vrednovati iz kuta ovih četiriju oznaka“, poručio je mons. Vukšić uz podsjećanje na riječi pape Benedikta XVI. koji je istaknuo da Crkva ne raste po prozelitizmu nego po privlačnosti života Isusovih učenika.

Važnost molitve

U završnom dijelu propovijedi, na temelju svetopisamskih čitanja koja su se čitala taj dan, progovorio je o važnosti molitve. U tome smislu podsjetio je na misao Sv. Augustina koji je smatrao kako prozbena molitva ima prvenstveno odgojno značenje. „Po njoj vjernik postaje svjesniji svoje ovisnosti o Bogu i svojih potreba. Vjernik više puta ponavlja: 'Gospodine, smiluj se' ne zato što misli da Bog ne zna ili da ne čuje dobro, nego zato da postane svjesniji svojih potreba i svoga stanja. K tomu, svrha molitve nije prvenstveno u tomu da se nešto dobije ili nedobije, nego se radi o potrebi da se uspostavi osobni kontakt s Bogom. A potreba, koju čovjek ima, pri tomu je prigoda za uspostavu kontakta s Bogom te škola molitve tako postaje način i mjesto za naučiti razgovarati s Bogom. To je prvotna svrha svakog oblika molitve. U tom smislu je Sv. Augustin pisao da, dok molimo na crkveni način, istovremeno 'Isus moli za nas, i moli u nama, i mi se molimo njemu. Moli za nas kao naš svećenik, moli u nama kao naša glava, a mi mu se molimo kao svom Bogu'“, kazao je nadbiskup Tomo te je završno uputio prigodnu molitvu.

Radni dio susreta

Nakon euharistijskog slavlja u prostorijama samostana održan je radni dio susreta kojega je, nakon uvodne molitve, moderirao preč. Zubak. On je najprije imao osvrt o kanonskim vizitacijama koje su napravljene u proteklom razdoblju. Istaknuo je specifičnosti svakog pojedinog dekanata, kao i izazove s kojima se svećenici i te zajednice susreću. Posebno je naglasio kako je u svim dekanatima potrebno poraditi na promociji i širenju katoličkog tiska.

U drugom dijelu dekani su imali izlaganja o imovinsko-pravnim odnosima na nekretninama župa u njihovim dekanatima, ali i o oduzetoj imovini. Uslijedila je rasprava u kojoj su sudionici mogli dati svoje prijedloge glede spomenutih tema te podijeliti svoja dosadašnja iskustva.

Završno je kancelar Vrhbosanske nadbiskupije preč. Mladen Kalfić iznio neke statističke podatke vezane uz prethodnu godinu te je ukazao na potrebu pastoralnog programa glede ojačavanja mladih da se odluče za sakrament ženidbe i osnivanje obitelji.

Vrijedi spomenuti kako će se u četvrtak, 26. veljače u župi Sv. Vida u Vidovicama održati Arhiđakonatski susret za svećenike Toliškog arhiđakonata.

D. K.