Na grobljima se susreće kršćanska nada
I ove godine na spomendan Svih vjernih mrtvih – Dušni dan u ponedjeljak, 2. studenoga na sarajevskom groblju „Bare“ slavljena je sv. misa, koju je predslavio provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić.
S njim u koncelebraciji bilo je 11 svećenika, među kojima: rektor NMMS-a Redemptoris Mater preč. Michele Capasso i župnik župe Sv. Josipa Marijin Dvor, na čijem se teritoriju nalazi groblje, mons. Anto Ćosić koji je na početku i uputio riječi pozdrava. Sudjelovalo je 70-ak vjernika, od čega 30-ak redovnica različitih redova na službi u glavnom gradu BiH.
Groblja mjesta susreta istine o sebi
U prigodnoj propovijedi fra Zdravko je najprije istaknuo kako se na grobljima susreće ljudska bol, sjećanje, ali i kršćanska nada. „Groblje je mjesto na kojemu se čovjek susreće s istinom o sebi. Pred grobom postaju manje važne mnoge stvari oko kojih smo se tijekom života brinuli, za koje smo se borili i zbog kojih smo ponekada zaboravljali jedni na druge. Ovdje više nisu važne titule, položaji, bogatstvo niti ljudska priznanja. Ovdje ostaje samo ono što smo bili kao ljudi: koliko smo ljubili, koliko smo dobra učinili, koliko smo drugima bili oslonac i koliko smo znali oprostiti“, poručio je provincijal Dadić te se u nastavku osvrnuo na evanđeoski odlomak koji je govorio o Isusovom oživljavanju Lazara te je napomenuo kako je tim činom Krist pokazao kako Bog nije dalek ljudskoj boli. „On ne promatra naše suze iz daljine. U Isusu Kristu ulazi u ljudsku patnju, poznaje rastanak i prihvaća ljudsku žalost. Zato danas ne moramo skrivati svoje suze. Kršćanska vjera ne znači da ne smijemo tugovati. Ona ne traži da zaboravimo one koje smo voljeli niti da se pravio kao da smrt ne boli (…) Ali Krist koji plače pred Lazarovim grobom nije samo Gospodin naše tuge, on je i Gospodin našega uskrsnuća. Naša se vjera na zaustavlja na suzama Velikog petka nego nas vodi prema praznom grobu uskrsnog jutra“, pojasnio je propovjednik te je zatim podsjetio kako je Bosna i Hercegovina iskusila ratove, stradanja i progone te kako mnogi još uvijek zbog toga nose tugu. „Oprost ne znači da zlo nije postojalo. Pomirenje ne znači odustajanje od istine i pravde. Mir ne znači zaboraviti žrtve. Naprotiv, istinsko ljudsko poštovanje prema pokojnicima traži od nas da budemo ljudi koji neće svjesno stvarati nove rane“, kazao je fra Zdravko te je po primjeru Sv. Franje pozvao prisutne da budu graditelji mira. Na kraju je pokojne povjerio Božjem milosrđu, a prisutne pozvao na ljubav, praštanje, pažljivije međusobno slušanje i odgovorniji život. „Kada se danas udaljimo s ovog groblja ponesimo u srcu zahvalnost za sve dobro koje smo primili od svojih pokojnika. Ponesimo i odluku da budemo bolji ljudi, da čuvamo svoje obitelji, da ne zaboravimo osamljene i siromašne te da svojim životom budemo svjedoci nade“, zaključio je provincijal Dadić.
Najpoznatije sarajevsko groblje
Na kraju sv. mise, koju su pjevanjem animirali vlč. Marko Stanušić i prisutne redovnice, fra Zdravko je izmolio molitvu odrješenja za pokojne koji počivaju na groblju Bare.
Inače, groblje Bare, najpoznatije je sarajevsko groblje koje se prostire na 25,5 hektara i smješteno je u podnožju brda Hum. Otvoreno je 1965. te se na njemu ukapaju vjernici različitih vjeroispovijesti, kao i agnostici te ateisti. Na njemu se nalazi i grobnica svećenika Vrhbosanske nadbiskupije, ali i različitih redovničkih zajednica koje djeluju u glavnom gradu BiH. U središnjem dijelu groblja je prostrani plato, na kojemu se svake godine na Dušni dan slavi sv. misa, iza kojega se nalaze katolička, pravoslavna, muslimanska i ateistička kapela.
D. K.
