Nastupni govor novog vrhbosanskog nadbiskupa

Nastupni govor novog vrhbosanskog nadbiskupa

Odlukom pape Franje od 29. siječnja nakon umirovljenja kardinala Vinka Puljića upravljenje Vrhbosanskom nadbiskupijom preuzeo je dosadašnji nadbiskup koadjutor mons. Tomo Vukšić. On je na svečanosti proglašenja u prostorijama Nadbiskupske rezidencije u Sarajevu izrekao prigodni nastupni i pozdravni govor kojega donosimo u cijelosti:

Zahvalan sam papi Franji koji me 22. siječnja 2020. imenovao nadbiskupom koadjutorom Vrhbosanske nadbiskupije i tada odlučio da tu službu, u suradnji s nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljićem, vršim dok on ne odluči drukčije. A dvije godine nakon toga, danas je cijeloj nadbiskupijskoj zajednici Isusovih vjernika priopćeno da je isti papa donio tada najavljenu odluku koja stupa na snagu s današnjim danom.

Bogu hvala! I neka sve, pa tako i ova nova služba, bude na veću slavu Božju, za obnovu svega u Kristu u našoj nadbiskupiji, za širenje kraljevstva Božjega na zemlji te sloge i prijateljstva, suradnje i dijaloga među svim ljudima i narodima. To je moja današnja molitva i najiskrenija želja.

Hvala nadbiskupu i kardinalu Vinku za primjer hrabroga i vjernoga biskupa u služenju Crkvi Božjoj u Vrhbosanskoj biskupiji. Hvala mu što me je zaredio za biskupa, za svesrdnu pomoć tijekom cijeloga mog služenja vjernicima Vojnog ordinarijata i za otvorenost kroz protekle dvije godine zajedničkoga dogovaranja i rada.

Hvala prezbiteriju i vjernicima Vrhbosanske nadbiskupije, dijecezanskom i redovničkom, koji su me otvorenih ruku i prijateljski primali i bili otvoreni za suradnju. Hvala vam za predano služenje narodu Božjemu i obećavam da ću učiniti sve, što mi bude moguće, da se sve lijepo nastavi. Danas vas sve još jednom pozdravljam i zazivam Božji blagoslov na sve vaše plemenite nakane i djela.

S poštovanjem i zahvalnošću pozdravljam sve obitelji u nadbiskupiji jer su one, kao dijelovi žive Crkve, privilegirano mjesto blagoslova gdje Bog stvoritelj nastavlja svoje djelo.

S posebnim osjećajem blizine izričem pozdrav i blagoslov bolesnicima i svima koji trpe zbog bolesti ili gubitka dragih osoba te liječnicima i drugom medicinskom osoblju koji su hrabri svjedoci da ima dobrote na zemlji.

Izražavam i obećavam blizinu i solidarnost siromasima, gladnima, beskućnicima, onima iz javnih kuhinja, nezaposlenima i svima koji nemaju sigurne izvore sredstava za dostojan život.

Radujem se budućoj suradnji u dušobrižništvu sa svim redovnicima i redovnicama, vjeroučiteljima i zauzetim vjernicima laicima. Sve vaše karizme i svaka vaša služba su bogatstvo Crkve koje će u meni uvijek imati prijatelja. Svima vama, među kojima su najbrojniji braća franjevci, zahvalan sam za vaše karizme, služenje i svjedočenje koje neka i ubuduće bude s blagoslovom.

Blagoslov također bogoslovima, sjemeništarcima, novacima i novakinjama, te njihovim odgojiteljima i profesorima, koji su vrlo važan dio Crkve i na svoj način naznačuju njezinu budućnost.

Pozdravljam braću i sestre drukčijih vjerskih uvjerenja s kojima želim iskreno sudjelovati u ekumenizmu i međureligijskom dijalogu. Prije svega jer je takvo djelovanje dio katoličkog identiteta i poslanja, ali također zato što to smatram i moralnom obvezom u ovom složenom društvu. I želim da u njemu svi budemo znakovi nade.

Zadaća je katoličkoga biskupa davati doprinos i za uspostavu sloge u društvu u kojemu ga je Providnost Božja poslala služiti. Naravno, ljubomorno pazeći da se poštuju i čuvaju dostojanstvo svakoga čovjeka i naroda te pojedinačna ljudska prava i kolektivna prava svakoga naroda i manjinskih grupa. Katolička Crkva zna da je to moguće ostvariti samo ako se donesu i dosljedno primjenjuju odgovarajući pravedni zakoni. U tom smislu želim biti podrška svakom takvu nastojanju, a sve suprotno tomu ne može imati blagoslov Crkve.

Znam da cijela Vrhbosanska nadbiskupija s pravom želi znati u kojemu će smjeru ići ono što je do sada učinjeno u radu njezine prve sinode i kako će se glede toga postaviti novi nadbiskup jer crkvena pravila u ovakvim situacijama predviđaju više mogućnosti. U odgovoru na to pitanje želim kazati: Tomo nastavlja tamo gdje je Vinko stao. To jest, nastavlja se sinodalni hod i proces jačanja zajedničke odgovornosti za Crkvu Božju i opće dobro. Idemo naprijed zajedno kako bismo, na osnovama onoga što je do sada urađeno, pronašli najbolja rješenja za dušobrižništvo u ovoj Nadbiskupiji te, kad sazrije vrijeme i kad to Providnost dopusti, kako bismo donijeli konačan dokument koji se u crkvenom životu naziva: obvezujuće izjave i odluke. Radujem se unaprijed svakom doprinosu u tom pravcu.

Objavljujem također da dosadašnji generalni vikar i sudski vikar nastavljaju svoje službe sve dok, kao što je običaj u Crkvi, prilike i razlozi te pastoralne potrebe eventualno ne budu savjetovali drukčija rješenja.

U ovoj svečanoj prigodi pozdravljam također sve vjernike Vojnog ordinarijata i braću svećenike koji su njihovi dušobrižnici. Svima vama zahvaljujem za dugogodišnju suradnju i osim blagoslova, koji vam upućujem, obavještavam vas također da se nastavlja moje služenje vašim duhovnim potrebama. Činit ću to s velikom radošću sve dok nasljednik apostola Petra ne odluči drukčije.

I na kraju, kako bismo uvijek mogli biti jasni propovjednici i autentični svjedoci kršćanske nade za ljude, koje susrećemo na svojim životnim putovima, neka milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga budu sa svima vama. Bog vas blagoslovio!

mons. Tomo Vukšić, nadbiskup

Vrhbosanska nadbiskupija
Kaptol 7, 71 000 Sarajevo, BiH

++387-33-208 878
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.