Posljednji ispraćaj don Marinka Grubešića
Misom zadušnicom u župnoj crkvi u Brestovskom i ukopnim obredima na groblju „Javorje“ koje je predvodio vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. Tomo Vukšić ispraćeni su zemni ostatci vrhbosanskog svećenika don Marinka Grubešića.
Na euharistijskom slavlju uz mons. Vukšića u koncelebraciji je bilo 60-ak svećenika, među kojima generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, kreševski dekan fra Zoran Vuković te župnik domaćin fra Ilija Jurić. Također je sudjelovala pokojnikova rodbina, prijatelji i župljani iz župa na kojima je djelovao tijekom svoga svećeničkog života.
Vjera u uskrsnuće tijela
U prigodnoj propovijedi nadbiskup Tomo je najprije istaknuo kako u Vjerovanju vjernici ispovijedaju vjeru u uskrsnuće tijela i život vječni što je uporište nade koja i u žalosti, kakva je smrt, dopušta s optimizmom gledati na tu stvarnost. „Vjerujem u uskrsnuće tijela znači da svi životni putovi ne vode samo u groblje, kao što to neki imaju običaj kazati, nego svi životni putovi vode kroz groblje, s onu stranu“, poručio je propovjednik usporedivši ljudski život s rijekom podmornicom koja teče i vidi se do jednoga trenutka kada ponire da bi se pojavila opet nakon određene udaljenosti. Izrazio je nadu da će svećenik Marinko koji je propovijedao vjeru u uskrsnuće ponovo nastaviti svoj tok u obliku života zajedno s Isusom.
U drugom dijelu propovijedi mons. Vukšić napomenuo je kako se Crkva i na ovim područjima susreće s manjkom svećenika. Kazao je kako je nasljednika pokojnih službenika oltara sve manje. „Danas nemamo dovoljan broj nasljednika za naše pokojne svećenike kako bismo s dolaskom novih popunili broj onih koji odlaze s ovoga svijeta (…) Ozbiljno je to pitanje i neka ostane, barem u obliku pitanja, u našim svijestima. Nemamo odgovore na ova pitanja, ali ih moramo postavljati i truditi se zajedno na njih tražiti rješenje. Stoga molimo sve naše pokojne svećenike da jednom lice u lice s našim Gospodinom mole njega jedinoga pravoga i velikoga Svećenika da svojoj Crkvi na ovim prostorima izmoli i dadne dovoljan broj službenika oltara kako bi njegovo Tijelo – Crkva i njegovi vjernici mogli imati zadovoljene sve svoje duhovne potrebe kako bi se kraljevstvo nebesko na ovoj Zemlji se moglo navješćivati i propovijedati i kako bi Božja milost po sakramentima koje posreduju svećenici stizala do svih ljudskih duša“, zaključio je vrhbosanski nadbiskup.
Oproštaj od pokojnika
Poslije popričesne molitve mons. Ćosić pročitao je biografiju pokojnika. Tako je podsjetio da je don Grubešić rođen 19. travnja 1951. u Brestovskom, kraj Kiseljaka, od roditelja Vinka i Anice rođ. Galić. Nakon osnovne škole, sjemenište i gimnaziju završio je u Zadru, a filozofsko-teološki studij u Sarajevu gdje je i zaređen za svećenika 1976. Tijekom svoga svećeništva bio je župni vikar u Odžaku (1977.) i Kaknju (1977.-1980.), a župnik u: Vukanovićima (1980.-1989.), Globarici (1989.-1997.), Zenici – Sv. Josip (1997.-2008.), Ularicama (2008.-2012.), Bosanskom Brodu (2012.-2013.), Novom Travniku - Uzašašće Gospodinovo (2013.-2018.) i Husinu od 2018. do smrti. „Vlč. Marinko preminuo je kao župnik župe Rođenja Blažene Djevice Marije u mjestu Husino kod Tuzle, a u svojoj svećeničkoj oporuci izrazio je želju da se sv. Misa zadušnica slavi u njegovoj župi krštenja u Brestovskom, koja ima isti naslov Rođenja Blažene Djevice Marije. U crkvi u kojoj se posebno časti Marija, naša nebeska Majka, u molitvenom zajedništvu s članovima njegove obitelji i župljanima svih župa u kojima je svećenik Marinko djelovao, molimo da mu Bog, posredovanjem Marije, Kraljice apostolā, bude milostiv i primi ga u kraljevstvo pripravljeno za nas od postanka svijeta (usp. Mt 25,34)“, kazao je, među ostalim, generalni vikar te dodao: „Za svog ovozemaljskog života, naš dragi pokojnik, kako on sam zapisa u svojoj oporuci, nastojao je graditi bratske i prijateljske odnose sa svakim čovjekom. Sud o tome koliko je u svojim nastojanjima uspio, prepustio je milosrdnom Bogu, a on sam zamolio je oproštenje od drugih i od srca je svima oprostio. Bio je svjestan i vjerovao je da na kraju ovozemaljskog proputovanja, odlazi svome Gospodinu kojemu je nastojao služiti.Njegova je želja da ga se sjećamo kao sretnog svećenika, zahvalnog za sve što mu je dragi Bog u životu dao, te kao čovjeka koji je kroz život pokušavao sačuvati mir i radost.“
Zatim je u ime obitelji pročitao njihovu zahvalu svim koji su bili uz njih tijekom razdoblja Marinkove bolesti i žrtve. Osobito su zahvalili liječnicima Hrvatske bolnice Dr. Fra Mato Nikolić u Novoj Biloj, dr. Velimiru Valjanu i dr. Bogomiru Barbiću te sestrama koje su ponajviše skrbile o njemu, osobito časnoj sestri Zori i medicinskim sestrama.
Po završetku mise zadušnice uslijedili su sprovodni obredi na mjesnom groblju Javorje koje je predvodio nadbiskup Vukšić.
Podsjećanja radi don Grubešić preminuo je nakon kraće i teške bolesti u bolnici u Novoj Biloj, u ponedjeljak, 4. travnja u svojoj 71. godini života i 46. svećeništva.
D. K., KT
