Uskrs je odgovor na čovjekovu prirodnu želju za životom
Na svetkovinu Uskrsa, 17. travnja, svečano euharistijsko slavlje u katedrali Srca Isusova u Sarajevu predvodio je nadbiskup vrhbosanski mons. Tomo Vukšić.
U koncelebraciji s nadbiskupom Vukšićem bili su: vrhbosanski nadbiskup u miru Vinko kard. Puljić, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, otpravnik poslova Apostolske nuncijature u BiH mons. Amaury Medina Blanco, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, prepošt Kaptola vrhbosanskog i rektor katedrale mons. Ante Meštrović, rektor sarajevskog Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa preč. dr. Zdenko Spajić te još pet svećenika, javlja Nedjelja.ba.
Na početku mise, pozdravljajući okupljene i one koji misu prate putem BHRT-a i Radija Marije, nadbiskup Tomo čestitao je najveću kršćansku svetkovinu. Nakon svetopisamskih čitanja i naviještenoga Evanđelja, uslijedila je homilija.
Smrt nije kraj
U uvodnom dijelu, mons. Vukšić podsjetio je kako smo nakon žalosti Velikoga petka ušli u radost Uskrsa te dodao kako zato na početku ovoga razmatranja možemo kazati da se obistinila tvrdnja Svetoga pisma: „Večer donese suze, a jutro klicanje“ (Ps 30,6). Također, propovjednik je naglasio kako je istina Isusova uskrsnuća do te mjere važna da je u Bibliji napisano: Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša.
"U čovječjoj naravi ništa nije tako jako kao želja za životom i ni u čemu čovjek nije tako snažan i uporan kao u obrani svoga života. Dapače, u istoj čovjekovoj naravi ugrađena je želja da smrt ne bude kraj. To je posvema prirodan osjećaj i želja koji prethode svakom religioznom uvjerenju. U čovjeku se sve buni protiv pomisli da je smrt kraj. Ili kako bi rekao poznati pjesnik: 'Zemlja je smrtnim sjemenom posijana / Ali smrt nije kraj / Jer smrti zapravo i nema / I nema kraja / Smrću je samo posijana / Staza uspona od gnijezda do zvijezda'“.
"Da će na neki način trajati i da neće biti zaboravljeni, nadaju se čak i oni koji sebe ne smatraju vjernicima. To svoje nastojanje protiv zaborava i želju za nekom vrstom trajanja, barem da se traje na način sjećanja, pokazuje čovjek i prastarim običajem da svoje ime ukleše u tvrdi kamen iz kojega, nada se, nikada neće biti izbrisano", posvijestio je mons. Vukšić, naglasivši kako je Isusovo uskrsnuće temelj je kršćanske vjere koju ispovijedamo: 'Vjerujem u uskrsnuće tijela i život vječni! To jest, vjerujem u uskrsnuće također svoga tijela i također u svoj život vječni.'"
Grijeha nitko nije pošteđen
Nadbiskup je nadalje kazao i kako je zbog svega toga Uskrs zaista svetkovina nade i odgovor na čovjekovu prirodnu želju za životom koja je najiskonskija nada čovjeka. Uz to je posvijetsio i kako čovjek, pa i vjernik, jer je također čovjek, na svom putu uspinjanja prema uskrsnuću često nije dosljedan sam sebi i svojim temeljnim opredjeljenjima., što je jednostavno oznaka čovjekova postojanja. "Činjenica koju ne treba hvaliti", tumačio je, "ali činjenica. Posljedica je to grijeha koji je u nama i toga nitko nije pošteđen. Oznaka je to čak i svetaca", upozorio je te podsjetio na riječi Svetog Pavla, koji je o sebi pisao: „Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim – to činim“ (Rim 7,15).
"... Dakle, svima je potreban proces obraćenja koji je vrlo zahtjevan. To je otprilike kao zahtjevno planinarsko uspinjanje na najstrmiji veoma visoki vrh. U tom uspinjanju česta su posrtanja, proklizavanja, otklizavanja u dubinu, pa i neuspjesi. I postoji velika potreba za poštivanjem pravila i okolnosti, za pomoćnim sredstvima i suradnjom s drugim penjačima. Tako je slično i u duhovnom životu", zaključio je vrhbosanski nadbiskup svoju nadahnutu propovijed, čestitajući još jedanput svima Uskrs!
Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler, pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. A asistencijom kod oltara ravnao je vlč. Ivan Rako.
Na kraju mise, nadbiskup Vukšić podijelio je blagoslov s općim oprostom.
J. V., KT
