Upriličen susret dijecezanskih svećenika
Redoviti godišnji susret dijecezanskih svećenika Vrhbosanske nadbiskupije, 27. po redu, upriličen je, u srijedu, 20. rujna u sjemenišnoj crkvi Sv. Alojza Gonzage i u prostorijama Nadbiskupijskog sjemeništa "Petar Barbarić" u Travniku.
Nakon okupljanja prezbitera susret je započeo euharistijom u sjemenišnoj crkvi Sv. Alojza Gonzage koju je predslavio vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. Tomo Vukšić u zajedništvu s vrhbosanskim nadbiskupom u miru Vinkom kard. Puljićem. Koncelebiralo je 100-tinjak svećenika među kojima je bio i generalni vikar mons. Slađan Ćosić, javlja Nedjelja.ba.
Nazočne svećenike na početku je pozdravio rektor Nadbiskupijskog sjemeništa Petar Barbarić preč. Željko Marić, domaćin susreta zajedno sa svojim suradnicima.
Crkva Boga živoga je kuća Božja
Na početku prigodne homilije, podijeljene u tri dijela, koju je mons. Vukšić naslovio Kako se vladati u kući Božjoj, Crkvi Boga živoga, propovjednik je govorio o prvom misnom čitanju iz pisma što ga je apostol Pavao uputio svom učeniku Timoteju koji sažima najdublju teološku misao o misteriju povijesnog i mističnog Krista. „Crkva Boga živoga je kuća Božja, a za pravo razumijevanje ovoga nauka i vjere o 'kući Božjoj' valja se prisjetiti da, u vrijeme nastanka ovoga teksta, ta tvrdnja nije mogla imati nikakvo topografsko značenje, ni u mjesnom ni u građevinskom smislu. Naime, u doba pisanja tih redaka kršćani još uvijek nisu imali naviku podizati hramove ili određivati posebne prostore koje bi namjenjivali za bogoslužja. Zato Pavlov izričaj 'kuća Božja' ima značenje intenzivnoga pristajanja uz Boga i ljudskoga života kao stvarnosti u kojoj je Bog prisutan po vjeri i ponašanju Isusovih učenika“, kazao je nadbiskup napominjući kako se „istu Pavlovu misao nalazimo također na drugim mjestima u njegovoj Prvoj poslanici kršćanima u gradu Korintu ili zajednici kršćana u Efezu“.
„U toj i takvoj kući Božjoj Isus je dao 'jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje' (Ef 4,11). A svrha svega toga – i kuće Božje i svih služba u njoj – jest Isusova želja 'da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove' (Ef 4,12-13)“, kazao je mons. Vukšić napominjući kako „Otajstvo pobožnosti“ za Pavla nije apstraktna istina nego povijesna stvarnost koja je Isus Krist, a to otajstvo je: „On, očitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viđen od anđela, propovijedan među narodima, vjerovan u svijetu, uznesen u slavu“ (1 Tim 4,16).“
U drugom dijelu govorio je o odlomku Lukina evanđelja u kojem je, nakon što je dao vrlo pohvalno svjedočanstvo o Ivanu Krstitelju, Isus ukratko i slikovito iznio zapažanje o svojim suvremenicima, a započinje ga ozbiljnim pitanjem: „S kime dakle da prispodobim ljude ovoga naraštaja? Komu su nalik? (Lk 7,31).“
„Isus uvijek ljude prosuđuje po njihovu prihvaćanju ili odbijanju Božje prisutnosti i po posluhu Božjim pravilima, odnosno po prihvaćanju velikog 'Otajstva pobožnosti' koje je Krist sam. Tako, u odgovoru na pitanje što ga je sam postavio, Isus upozorava da su ljudi njegova naraštaja izabrali biti zatvoreni Bogu, koji je među njima prisutan i govori na različite načine. Radi se o naraštaju koji se ne ponaša poslušno u kući Božjoj, koja je Crkva Boga živoga, i koji za to svoje ponašanje pronalazi isprike da bi opravdao svoje ponašanje“, istaknuo je napominjući kako zapažanje Isus tumači slikom pučkog običaja prema kojemu jedan dio djece redovito predvodi, a drugi odgovara, što se čini na veseo način u svadbenoj povorci, a na tužan u sprovodnoj.
„Ivan Krstitelj je predstavljao zahtjevan oblik pobožnosti, odricanja, obraćenja i pokore i zato je bio optužen da je čak opsjednut. Naspram tomu, Isus je propovijedao radost kraljevstva Božjega, naznačenoga u radosnoj gozbi na koju su svi pozvani, ali je bio nazvan ružnim imenima. U Isusovu naraštaju ipak nisu svi odbili ponudu mudrosti Božje! Zato na kraju svoga govora Isus veli: 'Opravda se Mudrost pred svom djecom svojom' (Lk 7,35). Drugim riječima, Isus nam danas ponajprije poručuje da je potrebno razumjeti vrijednost poniznosti, samozataje i odricanja, usvojiti praksu ne-nametanja sebe i naučiti umijeće da se predano bude u službi drugoga“, kazao je nadbiskup i u završnom dijelu propovijedi govorio o koreanskim mučenicima Sv. Andriji Kimu i još 102 svjedoka Kristova iz te daleke zemlje: tri biskupa, osam svećenika i ostalih laika koji su 1984., u povodu svečanog obilježavanja dva stoljeća kršćanstva u Koreji, proglašeni svetima.
Citiravši neke dijelove propovijedi Sv. Ivana Pavla II. za vrijeme mise proglašenja svetim koreanskih mučenika progovorio je o današnjim statistikama Katoličke Crkve u toj azijskoj zemlji. „Ta je zajednica, hrabra u vjeri i vjerna u svjedočenju, preživjela brojne progone pa je već tijekom prvoga stoljeća svoga postojanja imala nekoliko desetaka tisuća ubijenih zbog vjere, ali je do naših dana izrasla u vrlo živu zajednicu. Prema izvještaju za 2022. (Agencija Fides), samo ilustracije radi, naspram svoje tragične prošlosti, Katolička crkva u Koreji ima oko 6 milijuna vjernika, 18 biskupija, jednu teritorijalnu opatiju, 40 biskupa, 5 703 svećenika, 1 602 redovnika, 9 974 redovnice, a tijekom prošle godine zaređeno je 96 svećenika“, kazao je mons. Vukšić te ponovio poznatu rečenicu „kako je krv mučenika sjeme novih kršćana“ što se posebice potvrdilo u Koreji.
Nas kraju euharistije izmoljena je molitva za proglašenjem blaženih sluge Božjega Petra Barbarića.
Izlaganje o pismu pape Franje svećenicima
Poslije mise upriličen je radni dio susreta u auli KŠC-a koji je moderirao mons. Ćosić, a zapisničar je bio kancelar preč. Mladen Kalfić. Pozdravivši nazočne generalni vikar je ponovio važnost susreta svećenika koje je nazvao trajnom formacijom. Progovorio je o statistikama Vrhbosanske nadbiskupije koje se tiču brojčanog stanja svećenika istaknuvši kako mjesna crkva ima 211 svećenika od čega 145 djeluje na njezinu teritoriju.
Raščlanivši koliko svećenika djeluje u različitim službama rekao je kako ih je, između ostalih, 83 župnika, sedam je župnih vikara, u mirovini je 22, u Ordinarijatu djeluje pet svećenika, na KBF-u 8, KŠC-ovima pet, NCM-u dva te sjemeništu tri. O svećenicima koji se nalaze izvan Nadbiskupije istaknuo je kako ih je 24 umirovljeno, 10 ih djeluje u župama i misijama na Zapadu Europe, sedam ih je u Hrvatskoj, po tri u Australiji i Austriji dok su ostali na studiju ili diplomaciji Svete Stolice…
Potom je izlaganje pod naslovom Odnos prema svećeničkoj službi održao salezijanac koji djeluje u Žepču don Mirko Barbarić, SDB.
Središnja tema o kojoj je govorio bilo je pismo pape Franje svećenicima Rimske biskupije, ali što se odnosi na sve svećenike na svijetu. Don Mirko je promišljao o pojedinim točkama tog pisma koje se u njemu ističu. Prva od njih je molitva, a Papa je u pismu istaknuo kako svakodnevno moli za svećenike. „Možemo reći da je Isus bio kontemplativac, molitelj, onaj koji je iz molitve prelazio u djela. Molitva je bila jedna vrsta podloge, neprekinuto ozračje njegova života, u koje je sve drugo bilo uronjeno“, kazao je don Mirko te progovorio o idućoj točki duhu svjetovnosti koju je nazvao „otmjena“ napast, i zato još podmuklija. Na tragu toga napravio je digresiju i citirao riječi kard. Saraha koji je naglasio kako „Sotona ima žestoku mržnju prema svećenicima. Želi ih oskvrnuti, natjerati ih da padnu, da se iskrive“.
Nadalje je govorio o Papinu razmišljanju o odnosu svećenika prema Riječi Božjoj. Papa je istaknuo važnost intimnosti s Riječju Božjom: „Svećenik je onaj koji se svakodnevno hrani Riječju Božjom kako bi ona prožimala sve što čini u svojoj službi”. Istaknuo je kako je Rimski biskup u svojoj apostolskoj pobudnici Evangelii Gaudium izričito kazao da je homilija “kamen kušnje na temelju koga se ocjenjuju blizina i sposobnost susreta pastira sa svojim narodom” (br.135) te dodao kako inzistira da je propovijed “dijalog Boga sa svojim narodom” (br.137).
Progovorio je i o odnosu prema klanjaju te podcrtao kako je pogled Crkve trajno usmjeren prema Njenom Gospodinu prisutnom u euharistiji. Na temu bratskog ispravljanja citirao je Isusov napad na pseudo-zajednicu iz evanđelja po Mateju u kojem Isus traži da se ispravi brata koji napravi pogrješku. Promišljao je i o emotivnoj zrelosti, premještajima svećenika i promjenama, ali i poslušnosti biskupu.
Papa je svoje pismo završio riječima da je „Božja Crkva sazvana na Sinodu“ i potaknuo svećenike da se oslobode „klerikalnih praksi“ i da „ponizno traže pastoralne puteve nadahnute od Duha, da utjeha Gospodinova dođe doista svima“.
Različita izvješća o ustanovama Vrhbosanske nadbiskupije
Nakon izlaganja upriličena je kratka diskusija te se prešlo na izvješća u kojemu je svaki od svećenika koji su izašli na binu iz svoje perspektive predstavio ustanovu u kojoj djeluje. Tako je o planu obnove sjemeništa izlagao rektor preč. Marić, a o Pastoralno-socijalnom centru Sv. Josip govorio je vlč. Mirko Šimić.
Rektor Marić je najprije predočio „osobnu kartu“ Zdanja u kojemu djeluje KŠC, to jest Gimnazija, Osnovna škola, vrtić Otac Ante Gabrić, produženi boravak, internat za muške i ženske te Sjemenište. Progovorio je o činjenici da imaju 122 uposlenika, tri svećenika te tri časne sestre, a ostalo su laici. Nadalje je promišljao o obnovi Zdanja kroz vrijeme od izgradnje, obnovi dijela zgrade nakon posljednjeg rata i povrata imovine, procesu vraćanja dijelova zgrade, ulaska u posjed otete imovine...
Napomenuo je kako je to bio dug i mučan proces te progovorio o ostalim aspektima koji se tiče zdanja sa 12 600 m2 te 17 000m2. Govorio je o pastoralnoj, pedagoškoj, ali i nacionalnoj važnosti ulaganja u Zdanje. Napomenuo je kako 42 000 vjernika dođe na grob Petra Barbarića tijekom godine te spomenuo kapelicu u Šiljevištima u Hercegovini, koje povezuje mjesto rođenja i groba sluge Božje.
Ravnatelj Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije dr. Šimić izvijestio je o tijeku radova u Pastoralno-socijalnom centru u mjestu Lug u župi Gromiljak kod Kiseljaka u kojem će biti omogućen smještaj starijim i nemoćnim osobama i, između ostaloga, otvoren dječji vrtić. Naglasio je kako je ta lokacija izabrana jer je Caritas tu već imao zemlju u posjedu. Zaključeno je da ovaj veliki projekt bude stavljan u funkciju po fazama te izražena nada da će sredinom jeseni ovaj Centar biti otvoren. Spomenut je i nadnevak blagoslova jednog dijela zgrade, a to je 18. listopada te istaknuto kako lista čekanja već obuhvata 50-ak osoba.
Na kraju je o izvješćima drugih nadbiskupijskih ustanova govorio generalni vikar mons. Ćosić. Između ostaloga izložio je podatke o Fondu svećeničke solidarnosti i međusvećeničke pomoći, izmjenama pravilnika o povišenju priloga za misno slavlje te o Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih Ivan Pavao II.
Nazočni svećenici su potom obišli zdanje travničkog Sjemeništa, pomolili se na grobu sluge Božjega Petra Barbarića, a susret je završen okrjepom i druženjem.
Ž.I., KT
