U Dubravama započeli ovogodišnji Arhiđakonatski susreti
Župa i franjevački samostan u Dubravama, kod Brčkog, u četvrtak, 22. veljače bili su domaćini prvog ovogodišnjeg Arhiđakonatskog susreta za Toliški arhiđakonat u Vrhbosanskoj nadbiskupiji.
Sudjelovalo je 40-ak svećenika koji pastoralno djeluju u tri dekanata: Brčanskom, Doborskom i Šamačkom. Prema unaprijed utvrđenom programu najprije je u župnoj crkvi slavljena sv. misa koju je predslavio vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. Tomo Vukšić. S njim u koncelebraciji, među ostalim, bili su: generalni vikar VN-a mons. Slađan Ćosić, toliški arhiđakon preč. Darko Tomašević, dekani spomenuta tri dekanata: preč. Damir Ivanović, preč. Ilija Orkić i preč. Marijan Živković, OFM, župnik domaćin fra Niko Josić, dio članova Ordinarijata te ostali svećenici.
Osobni svećenički identitet
U prigodnoj propovijedi mons. Vukšić najprije je izrekao zahvalu Božjoj milosti što ovogodišnji susreti po arhiđakonatima započinju na blagdan Katedre Sv. Petra. Kazao je kako je to prigoda ispovjediti i potvrditi crkveno jedinstvo u vjeri i dušobrižničkom djelovanju. Zatim se osvrnuo na misna čitanja od toga dana, osobito na dio Prve Petrove poslanice, u kojemu se nalazi sažetak opisa lika dobroga svećenika koji je dušobrižnik i sluga Isusovih učenika.„Prije svega, na početku ove poslanice njezin pisac svojim čitateljima sebe predstavlja osobnim imenom i svojom službom. On je 'Petar, apostol Isusa Krista…' A na jednak način se i svaki svećenik treba predstavljati vjernicima kojima je poslan: tako je svaki svećenik prepoznatljiv u svom osobnom identitetu (npr. Marko, Ante, Andrija…), a u odnosu na druge ljude on je 'apostol Isusa Krista.' To je naša legitimacija i to je naša služba“, poručio je propovjednik pojašnjavajući kako pisac spomenute poslanice Isusove učenike smatra putnicima. „To je slikovit i znakovit sažetak kršćanske istine o čovjeku. Putnici smo prema vječnosti i iseljeni smo sve dok ne prispijemo u vječnost. To je temeljni način na koji se svaki svećenik treba predstavljati i posvetiti onom dijelu 'putnika' kojima je poslan“, pojasnio je vrhbosanski nadbiskup. Zatim je protumačio značenje riječi prezbiter kao starješina Crkve te Petra kao sustarješine. „Petar kao συμ-πρεσβύτερος (op. sustarješina) jest trajna karizma i služba u Crkvi, postoji uvijek i trajno na jednak način. To jest, u svojim nasljednicima on je su-starješina i današnjoj generaciji prezbitera. Nama također!“, napomenuo je mons. Vukšić.
Svećenik kao uzor
U drugom dijelu propovijedi osvrnuo se na evanđeoski odlomak u kojemu je Petar ispovjedio vjeru u Isusa kao Krista – Pomazanika. „Iz vjere, koju je Petar ispovjedio u ime cijele grupe prvih starješina, proizašlo je i hranilo se sveukupno naviještanje, svjedočenje i služenje apostolȃ stadu Božjemu koje im je bilo povjereno (…) Iz ispovijedanja te vjere izrasta svećenikovo dostojanstvo apostola Isusa Krista te, vođeni tom vjerom, jednako kao one prve starješine, poslani smo služiti Božjemu stadu, koje nam je sȁmo povjereno i kojemu nismo vlasnici. Odnosno, nismo, kako kaže Petar, gospodari Baštine Božje nego naša je uloga biti uzori drugima. U tom smislu Petar, su-starješina i apostol Isusa Krista, opominje također nas, današnje starješine Božjega stada: 'Nadgledajte ga – ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno; i ne kao gospodari Baštine nego kao uzori stada'“, zaključio je propovjednik uz podsjećanje kako vjernici s pravom očekuju i trebaju svećenike koji će im služiti dragovoljno i po Božju, oduševljeno i koji će im biti uzori.
Radni dio susreta
Poslije euharistijskog slavlja uslijedio je radni dio susreta koji će biti identičan za sve susrete po arhiđakonatima. Nakon nadbiskupovog pozdrava kratki uvod u daljnji program napravio je toliški arhiđakon preč. Tomašević, koji je ujedno i moderirao radni dio susreta. Prvo izlaganje o novoj odredbi o kolektama imao je ekonom VN-a preč. Vladimir Pranjić.
O aktualnim crkveno-pravnim pitanjima umjesto opravdano odsutnog sudskog vikara VN-a fra Šime Ivelja, prigodno izlaganje imao je generalni vikar VN-a mons. Ćosić. Među ostalim progovorio je o nekim pitanjima koji se tiču sprovodnih obreda. Istaknuta je potreba ujednačene prakse na razini dekanata, ali je isto tako pojasnio i neke pojedinosti vezane uz kremiranja na osnovu dva dokumenta Svete Stolice iz 2016. ili 2023. Zatim je progovorio o društvima i udrugama koje u svom nazivu imaju pridjeve „svet“ i „katolički“ podsjećajući kako je za korištenje tih naslova potrebno odobrenje mjerodavne crkvene vlasti. Osvrnuo se isto tako i na mješovite ženidbe napominjući kako dopuštenje za takve ženidbe daje biskup te je potaknuo svećenike da na vrijeme priprave takve dokumente i pošalju u kancelariju.
Perspektive za budućnost
Pastoralnu ponudu na razini nadbiskupije predstavio je kancelar VN-a preč. Mladen Kalfić umjesto odsutnoga vlč. Šime Maršića. Istaknuo je da u iščekivanju zaključaka Prve sinode Vrhbosanske nadbiskupije koji će biti obvezni treba iskoristiti trenutnu pastoralnu ponudu koju pružaju pojedine biskupijske i redovničke ustanove. Predstavio je pojedinačno različite vrste pastorala te je progovorio o nekim perspektivama za budućnost poput osnivanja Nadbiskupijskog ureda za pastoral. Kao velike izazove naveo je neke nove vrste pastorala poput rada s: lektorima, voditeljima biblijskih skupina, djelatnicima u zdravstvu, gospodarstvenicima, političarima, prosvjetnim djelatnicima, rastavljenim i ponovno vjenčanim…
Prije rasprave o pastoralnim mogućnostima i perspektivama u župama i dekanatima progovorili su trojica prisutnih dekana. Tako su se mogli čuti prijedlozi poput: izrade pastoralnog plana na razini župe ili dekanata, organiziranja zajedničkih duhovnih obnova, bolje priprave za primanje pojedinih sakramenata, osnivanje molitveno-biblijskih skupina, organiziranje hodočašća...
Poslije radnog dijela susreta prisutni su na dar dobili tek tiskanu knjigu propovijedi mons. Vukšića pod naslovom Kršćanin je svjedok nade u nakladi Medijskom centru Vrhbosanske nadbiskupije.
Na kraju vrijedi spomenuti kako će se održati još tri susreta po arhiđakonatima i to u: Tuzli (29. veljače), Rama-Šćitu (7. ožujka) te u Žepču (14. ožujka).
D. K.
