Nadbiskup Vukšić na Tijelovo slavio misu u katedrali

Na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove - Tijelovo, u četvrtak 30. svibnja, u sarajevskoj prvostolnici Presvetog Srca Isusova svečanu euharistiju slavio je vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić.

Koncelebriralo je 16 svećenika među kojima su bili: generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić i tajnik Apostolske Nuncijature u BiH mons. Javier Camañes-Forés, javlja KTA, a prenosi Nedjelja.ba.

Uvodeći u misno slavlje nadbiskup Vukšić kazao je da su na svetkovinu Tijela i Krvi Kristove vjernici pozvani na osobit način razmatrati i razmišljati o sadržaju euharistijskog slavlja, o Isusovoj prisutnosti i o osobnom odnosu s Isusom. „Stoga, zahvalni dragom Isusu za njegovu prisutnost i za čast kršćanskog poslanja u ovome svijetu, molimo njegov blagoslov kako bismo uvijek, zaista i mi svi, kršteni i pomazani u njegovo ime, bili – kao dio Crkve – njegovo tijelo u ovome svijetu, njegovo djelovanje, njegova poruka, njegova ljubav i njegova dobrota“, kazao je mons. Vukšić, prenijela je KTA.

Novi i vječni savez

U prigodnoj homiliju koju je naslovioKršćanstvo je vjera prisutnosti Boga među ljudima i čovjekova osobnog odnosa s Bogom mons. Vukšić je najprije promišljao o „jednom od najsvečanijih i najznačajnijih blagdana naše vjere koji poziva na razmišljanje o velikom daru, koji je Isus ostavio u euharistiji, sakramentu njegova tijela i krvi“.

„U današnjem odlomku iz evanđelja čitamo o Isusu, koji šalje dvojicu svojih učenika da sve pripreme za Pashu. Taj se događaj zbiva tijekom blagdana beskvasnoga kruha, vremena od velike važnosti za Židove, u kojem obilježavaju svoje oslobođenje od ropstva u Egiptu. Isus ovu prigodu, međutim, koristi kako bi započeo novo oslobođenje, ne samo od fizičkog ropstva, već i od ropstva grijehu i smrti. Tijekom večere Isus je uzeo kruh, blagoslovio ga, izlomio i dao svojim učenicima, govoreći: 'Uzmite, ovo je tijelo moje.' Zatim je uzeo čašu, zahvalio, dao im je i kazao: 'Ovo je moja krv, krv saveza, koja se prolijeva za mnoge.' Tim se riječima otkriva srce euharistijskog otajstva“, kazao je nadbiskup ističući kako se „Isus, naime, ne nudi samo kruh i vino, već nam se u potpunosti nudi On sam, dajući nam svoje tijelo i krv kao znak novog i vječnog saveza“.

Posvijestio je kako je Isus u euharistiji doista prisutan među nama te kako ona nikako nije samo neki simbol, naznaka ili puko sjećanje na Posljednju večeru, već stvarna i živa Kristova prisutnost. „Svaki put kada slavimo misu i primamo pričest, ulazimo u duboko zajedništvo s Gospodinom. Taj osobni susret s Kristom preobražava nas, jača i omogućuje nam da živimo u skladu s njegovim učenjem. Euharistija je također sakrament jedinstva i zajedništva. Kada idemo na misu, sjedinjeni smo s braćom i sestrama u Kristu i svi zajedno tvorimo Tijelo Kristovo, Crkvu. Euharistija nas poziva da nadvladamo sve moguće podjele, opraštamo jedni drugima i živimo u miru i skladu. To je poziv na izgradnju zajednice koja se temelji na ljubavi i služenju jedni drugima“, dodao je i naglasio kako je, konačno, euharistija „izvor i našega poslanja“.

„Hranjeni Tijelom i Krvlju Kristovom, poslani smo u svijet biti svjedoci njegove ljubavi. Primiti euharistiju znači prihvatiti Isusov poziv da ga slijedimo, da donesemo njegovo svjetlo i nadu u svakodnevni život. Pozvani smo biti njegovo vidljivo tijelo u svijetu, služiti drugima ponizno i velikodušno“, istaknuo je nadodajući kako je svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Gospodnje jedan je od najoriginalnijih i najkarakterističnijih blagdana kršćanstva. „Blagdan Tijelova izražava mnogo dublju stvarnost od izražavanja vjere kroz prakse posta ili posebne trenutke molitve, jer više nisu ljudi ti koji čine ili nude nešto za Boga, već je sam Bog taj koji se nudi i svakodnevno je prisutan među nama po Tijelu i Krvi Gospodinovoj! Isus je često razgovarao sa svojim učenicima i sa svojim suvremenicima. Poučavao ih je i poticao. O tomu imamo vrlo lijepo svjedočanstvo u evanđeljima. Ali nije bio zadovoljan samo riječima i djelima prema onima s kojima se izravno susretao. Zato je svima, koji ga nisu mogli vidjeti i koji ga nisu mogli dotaknuti, ostavio sakrament svoga tijela. I to je za nas vrlo važno, jer to znači da kršćanska vjera nije samo stvar teološkoga razmišljanja ili moralne prakse, već je ona prije svega stvar prisutnosti Boga među ljudima te osobnoga odnosa i zajedništva s Bogom“, podcrtao je naglašavajući kako „vjerovati ne znači samo meditirati ili recitirati formule, čak ni živjeti život prema određenim moralnim načelima i pravilima, već znači živjeti odnos koji dotiče cijelo ljudsko biće i sva njegova osjetila“.

Sakrament prisutnosti Boga

Nadalje je progovorio kako kršćanstvo nije samo religija duše, već je prije svega religija čovjeka u cijelosti: i njegova duha i njegova tijela. „Ova korjeniti zaokret načina razmišljanja o čovjeku, kojega kršćanstvo nudi, ima vrlo zahtjevne posljedice. Zapravo, ne samo da svako ljudsko tijelo prima vrlo visoko dostojanstvo, već i svako ljudsko biće, također u svom tijelu, tako postaje sakrament prisutnosti Boga. Sam Isus to kaže kad veli da, svaki put kad činimo dobro jednom od najmanjih, čije je tijelo golo, boso, gladno, utamničeno, mi to činimo Njemu! Euharistija je dakle sakrament Božje stvarne prisutnosti u ovom svijetu, ali je i sakrament jedinstva ljudske zajednice“, kazao je te pred kraj propovijedi nadodao kako „sebe, svoju braću i sestre trebamo smatrati znakom Isusove prisutnosti jer oni to jesu“.

Na kraju je citirao Sv. Augustina koji je rekao kako „primanjem euharistije na neki način postajemo Isus koga primamo“ te završio: „Jer, kad u pričesti primimo Krista, on svakoga od nas preobražava u hram svoje prisutnosti, te zato svaki kršćanin treba biti na svijetu znak dobrote Boga koji je u njemu.“

Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Na misi su sudjelovale brojne redovnice raznih družbi, bogoslovi i drugi vjernici.

Inače, hrvatska liturgijska terminologija upotrebljava za ovaj blagdan dva naziva: Tijelovo i Brašančevo. Tijelovo je čista prevedenica od novonjemačke riječi Frohnleichnam(-sfest), a znači svetkovina Tijela Isusova. To se značenje sačuvalo u katoličkom crkvenom terminu Brašančevo za označavanje ove svetkovine.

Svetkovina Tijelova slavi se u četvrtak nakon nedjelje Presvetog Trojstva. U središtu je čašćenje Presvetog Oltarskog Sakramenta pri čemu se osobito ističe nazočnost cijelog Krista u posvećenoj hostiji. Povijesno gledano najvažniji poticaj za uvođenje ovog blagdana bila su viđenja redovnice Julijane iz Lütticha u XIII. stoljeću.

Ž.I., KT