Đakonsko ređenje u sarajevskoj katedrali

Na Misijsku nedjelju, 19. listopada, u sarajevskoj katedrali Srca Isusova, vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. Tomo Vukšić zaredio je za đakone jednog kandidata Vrhbosanske nadbiskupije i jednog Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

U zajedništvu s mons. Vukšićem bilo je 30-ak svećenika među kojima su bili provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić i tajnik Apostolske nuncijature u BiH mons. Javier Camañes-Forés, javlja Nedjelja.ba.

Na početku misnog slavlja nadbiskup Tomo pozdravio je suslavitelje i nazočne vjernike izrazivši radost zbog kandidata za đakone zbog „toga velikog Božjeg djela u njihovim životima, odnosno njihove spremnosti da surađuju s Božjim pozivom“. Pozvao je na molitvu kako bi krepost ustrajnosti bila stalna odlika njihova služenja.

Nakon predstavljanja kandidata za red đakonata: za Vrhbosansku nadbiskupiju član Neokatekumenskog puta Marko Tunjić te za Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu fra Robert Bašić, vrhbosanski nadbiskup uputio je prigodnu homiliju.

Osvrćući se na svetopisamska čitanja progovorio je o molitvi koju zajednica vjernika upućuje Gospodinu, ističući kako postoji prozbena, pohvalna i zahvalna molitva te kako su sve jednako važne jer „samo onaj tko zna biti zahvalan Gospodinu Bogu i koji zna izricati zahvale i pohvale Gospodinu Bogu, ima moralno pravo upućivati prozbene molitve pred Lice Gospodinje“. Podsjetio je kako je to razgovor s Bogom, „prijateljevanje sa sugovornikom“, ili „kako Sv. Pavao u poslanici Korinćanima piše, kako je kršćanska molitva u stvari neka vrsta anticipacije onoga stanja u kojemu će se kršćanski vjernik naći u vječnom životu, licem u lice s vlastitim Bogom“. „Važno je ovo znati i prakticirati te nikako ne zaboraviti pohvalne i zahvalne molitve kako bismo onda s pravom, kao djeca Božja, mogli upućivati i svoje prošnje pred Njegovo lice. A, služba đakona, kao i služba svećenika i služba biskupa je zapravo u službi molitvene zajednice. Zajednice koja moli na različite načine. Najprije slavljem sakramenata, vršenjem različitih drugih pobožnih vježba i upućivanjem osobnih, pojedinačnih molitava u izravnom osobnom odnosu s Bogom. Đakonska služba, kao i svećenička, kao i biskupska, ne prima se prvenstveno radi sebe i svoga posvećenje, nego se đakon postaje prvenstveno radi posvećenja drugima, radi služenja drugima“, posvijestio je vrhbosanski nadbiskup pozivajući kandidate za đakone neka budu zahvalni za taj veliki dar.

S obzirom kako se istoga dana na svjetskoj razini obilježava Misijski dan, mons. Vukšić progovorio je o naviještanju Riječi Božje ne samo u „dalekim misijskim krajevima“, već svugdje u svijetu te je primijetio kako „koliko god je istina da jesu misijski krajevi tamo negdje podaleko gdje mnogi ne znaju za Isusa, istina je također da su i ovi naši krajevi, krajevi europske i američke civilizacije, već više desetljeća, sve više i više misionarski, jer sve manje poznaju Krista Gospodina i sve su manje spremni slijediti Njegov nauk“.

„Koliko god je ovo nedjelja i dan u koji cijela Crkva moli za braću i sestre koji su misionari u klasičnom smislu, također je ovo dan na koji si moramo posvijestiti činjenicu da i naši krajevi koje se tradicionalno naziva kršćanski sve više postaju misionarski“, istaknuo je nadbiskup Tomo pozivajući buduće đakone neka „vode računa da su u službi zajednice naviještanja, zajednice svjedočenja, zajednice koja je poslana na ovaj svijet kako bi se Isusova radosna vijest širila i kako bi bila sve više prisutna“.

Poslije propovjedi kandidati za ređenje izrazili su spremnost prihvatiti posvećeno beženstvo, obdržavati bogoslužje časova te poštovanje i poslušnost dijecezanskom biskupu i zakonitom redovničkom poglavaru.

Nadbiskup Tomo polaganjem ruku i posvetnom molitvom kandidatima je podijelio sakrament svetoga reda đakonata. Potom su novozaređeni đakoni, uz pomoć svojih župnika, obukli službenu liturgijsku odjeću te na kraju obreda primili evanđelistar iz nadbiskupovih ruku, i s njim izmijenili cjelov mira, a zatim pristupili služenju kod oltara.

Na kraju misnog slavlja mons. Vukšić uputio je kratki govor ohrabrenja đakonima te im podijelio potvrde o primljenom svetom redu.

Misno slavlje animirao je zbor bogoslova pod ravnanjem fra Emanuela Josića.