Skip to main content

Dokumenti sinode

Pravilnik
sinode
Program
sinode
Prijava
za raspravu
Radni
dokument

„Sve obnoviti u Kristu“

Prva biskupijska Sinoda Vrhbosanske nadbiskupije

Uzoriti gospodin Vinko kard. Puljić, nadbiskup vrhbosanski, sazvao je 2012., na svetkovinu Sv. Petra i Pavla Prvu biskupijsku Sinodu Vrhbosanske nadbiskupije. Tom zgodom predstavio je i ciljeve buduće Sinode, kao i molitvu za uspjeh iste.

Institucija biskupijske Sinode ima dugu tradiciju unutar katoličke Crkve. Još od starih vremena povremeno bi se sastajali poglavari te izabrani svećenici kako bi raspravljali oko gorućih problema svoje mjesne Crkve. Ove rasprave su obično išle u smjeru usklađivanja razlika između općih normi i zakona te mjesnih zakona i običaja.

Biskupijska sinoda podrazumijeva jednu temeljitu duhovno‐katehetsku pripravu koja se obavlja, kako na župnoj, tako i na dekanatskoj i biskupijskoj razini. Po sebi podrazumijeva i organiziranje različitih sinodskih tijela: od povjerenstva za pripravu, tajništva, različitih ekspertnih grupa i komisija, pa sve do konačnog ustrojavanja sinodske skupštine, koja po sebi predstavlja vrhunac rada jedne biskupijske Sinode. S tim u vezi, ukratko se može reći da se biskupijska sinoda sastoji od dva glavna dijela: pripremnog i slavljeničkog, s tim da se danas u Crkvi osobit naglasak stavlja na ovaj pripremni dio.

Povjerenstvo Sinode

Sve obnoviti u Kristu

Za geslo Prve nadbiskupijske Sinode izabrano je „Sve obnoviti u Kristu “(usp. Ef 1, 10), a ono želi odraziti duh poziva pape Benedikta XVI. cijeloj Crkvi da se zauzme na putu nove evangelizacije

U kontekstu gesla Sinode određeni su njezini ciljevi:

  • Vrhbosanska crkva, otvorena vodstvu Duha Svetoga, želi se okupiti na nadbiskupijskoj sinodi, upoznati dublje svoju stvarnost te u osluškivanju razmišljanja vjernika, svećenika, redovnika i redovnica prosuđivati znakove vremena (Statut Sinode, čl. 7.).
  • Promatrajući poratne prilike, našu katoličku tradiciju i velike utjecaje sekularizma tražit ćemo rješenja utemeljena na vjeri i nadi u Uskrslog Krista i cjelokupnom nauku Crkve. U sinodskom razmišljanju tražit ćemo također rješenja za poteškoće koje proživljavamo, kako bismo kao nadbiskupijska zajednica živjeli i svjedočili nadu koja je u nama (Statut Sinode, čl. 8.).
  • Želimo da naše župe iznova otkriju svoje mjesto u Vrhbosanskoj mjesnoj Crkvi i aktivno sudjeluju u zajedničkom poslanju. S tim u vezi, nadbiskupijska Sinoda se može smatrati uspješnom samo onda ukoliko dobrano zahvati i animira bazu svojih vjernika (Statut Sinode, čl. 9.).

Presjek dosadašnjeg rada (2012.‐2019)

U dosadašnjem sedmogodišnjem radu Sinoda Vrhbosanske nadbiskupije bavila se većim brojem tema koje su obrađivane tijekom dosadašnjih devet krugova dekanatskih zasjedanja, te čiji su rezultati bili predstavljani kroz 11 brojeva Biltena Sinode.

Ovdje ih ukratko predstavljamo po pojedinim godinama:

-2012. je bila obilježena uvodnim aktivnostima. Nakon što je uzoriti gospodin Vinko kard. Puljić na Petrovo u sarajevskoj prvostolnici sazvao Sinodu, pristupilo se izradi loga, sazivu Tajništva kao i Povjerenstva za pripravu Sinode. Zatim se radilo na izradi Statuta sinode koji je prezentiran u prvom broju Biltena Sinode ‐ službenog glasila Sinode Vrhbosanske nadbiskupije. Također, te prve godine sinodskog hoda dosta se radilo na prezentaciji molitve za sinodu kao i ciljeva sinode.

- zima 2013. ‐ proljeće 2014. po dekanatima Vrhbosanske nadbiskupije održano je ukupno 13 susreta prvog kruga dekanatskih zasjedanja. Na ovim susretima se radilo na upoznavanju vjernika i klera s konceptom, smislom i svrhom sinode. Također se pristupilo provođenju prve, inicijalne sinodske ankete. Kroz desetak jednostavnih pitanja nastojalo se propitati stanje duha naše mjesne Crkve, ali i odrediti prioritete budućega sinodskog rada. Tri teme su se pokazale kao dominantne:

  • Svekolika duhovna obnova naše mjesne Crkve;
  • Brak i obitelj;
  • Rad s mladima;

Na kraju su sve tri teme povezane sa onom drugom ‐ Brak i obitelj. Pri tome se slijedila logika da je obitelj „Crkva u malom”. Stoga bi ona trebala biti poprište duhovnog života kao i rada s mladima, jer roditelji su ipak prvi i najvažniji učitelji i odgajatelji djece.

-14. ožujka 2015. održan je drugi krug dekanatskih zasjedanja Vrhbosanske nadbiskupije. S obzirom da se ovaj krug po sebi bavio centralnom, i samim tim najvažnijom sinodskom temom, ovdje ćemo joj posvetiti nešto više pozornosti.

-26. rujna 2015. održan je treći krug dekanatskih zasjedanja Vrhbosanske nadbiskupije. Tema je bila: Karitativna djelatnost Crkve.

-20. veljače 2016. bio je četvrti krug dekanatskih zasjedanja Vrhbosanske nadbiskupije.

Tema je bila: Sudjelovanje i suodgovornost vjernika laika u životu mjesne Crkve.

-17. rujna. 2016. održan je peti krug dekanatskih zasjedanja Vrhbosanske nadbiskupije. Tema je bila: Kršćanska egzistencija utemeljena u vjeri, nadi i ljubavi.

- 20. svibnja 2017. bio je šesti krug dekanatskih zasjedanja Vrhbosanske nadbiskupije. Tema je bila: Program provođenja puta Vrhbosanske nadbiskupije s laicima.

- 7. listopada 2017. održan je sedmi krug dekanatskih zasjedanja Vrhbosanske nadbiskupije. Tema je bila: Kršćanski i katolički identitet

- 30. travnja 2018. bio je osmi krug dekanatskih zasjedanja Vrhbosanske nadbiskupije. Tema je bila: „Gospodine, gdje stanuješ” (usp. Iv 1,38) ‐ o učeničkom hodu za Gospodinom u sadašnjem svijetu i vremenu.

- 16. ožujka 2019. održan je deveti krug dekanatskih zasjedanja Vrhbosanske nadbiskupije. Tema je bila: Poslanje Crkve u suvremenom društvu.

Za kraj ćemo iznijeti i jedan kratki generalni osvrt na dosadašnje iskustvo dekanatskih zasjedanja Vrhbosanske nadbiskupije:

1. Tek s tri posljednja zasjedanja postignut je jedan zadovoljavajući opseg i intenzitet rada. Ovo se izgledno može pripisati i jednom statičnom domaćem mentalitetu kojemu treba dosta poticaja kako bi se uopće pokrenuo.

2. Ubuduće će trebati izvjesno mnogo raditi na poticanju i razvoju timskog rada kao i na kulturi zajedničkog rješavanja problema.

3. Nastavljajući na prethodni zaključak, na našim prostorima se izgledno susrećemo i s jednim naglašenim centralističkim mentalitetom koji upravo ne računa na timski rad. Ili se očekuju gotova rješenja iz „Centra” ili se, obratno, tom istom Centru s „periferije” ishitreno pokušavaju nametnuti neka jednostrana individualistička rješenja.

dr. vlč. Mario Bernadić, generalni tajnik Sinode